Ako ne bi smo smatrali razne loop pedale za nečim toliko privlačnim za stvaranje muzike, a tek predrasudu da su solo instrumentalisti nesposobni da stvore muziku sami, a tek muzika koju stvaraju sami na sintu muzičari, mnogo albuma... Sve su to neki elementi koje ovaj album posjeduje, produkcija koja je do sad otkriće za mene, uz sve ovo što sam do sad čuo smatram ga najboljim. Produkcija u smislu "zadatka" koji se nametnuo za producente, neprevaziđen. Uopšte muzika kao muzika, ono što je slušljivo, je potpuno u službi stvaranja muzike, idejnog kosmosa, pravog remek djela, koje je negdje maksimum u eksperimentalnoj muzici, slobodnoj improvizaciji kad je u pitanju njena popularnost. Sve je produkcijski dobro, a granice slobode su beskonačne, tako da taj pravac razmišljanja negdje i mijenja tok razmišljanja na kojem shvatamo da je nešto promjenjivo, bilo u intelektualnom smislu, praktičnom. Tako da pravo je vrijeme da se fokusiramo na muziku ako smo pomalo zaboravili, nismo je slušali određeni period, ili smo nagomilali svega i svačega za slušati. Svakako, izdanje će izaći u onom svom formatu u kojem je nekad postojao, za shvatiti što je nekad značio, mislim konzumerizam je nekad u umjetničkom smislu jači od nekog umjetnika te je i ono loše nekad funkcionisalo, što bi se reklo za nas koji smo studirali umjetnost da smo u startu lošiji ili će nas poplava lošeg, pankerskog, potopiti, lošim porukama koje postaju legitimne i ispravnije jer smo mi na fakultetu i izučavamo je, poneki poriv za samoubistvom je prosto opravdan kao vid određenog pročišćenja, sve je toliko u vazduhu da je prosto suprotstavljati se nečemu takvom pravi primitivizam, a postojao je onaj fiktivni strah u vidu novog primitivizma. I ovo je pomalo primitivno ali u onom smislu u kojem je to umjetnost, Baskijat npr. Mislim, treba vjerovati u umjetnost jer je ona do sada pokazala izvjesne rezultate u smislu određene istine koja je na putu tumačenja ili prihvatanja iste kao određeni intelektualni oslonac za promišljanje, smirenje, mislim neki bi rekli i spasenje. Otvara dosta polemika dok slušam ovaj album, zato ga možemo smatrati određenom prekretnicom u razmišljanju, ako tuđe razmišljanje u određenom trenutku je mišljenje možemo ga smatrati slobodom mišljenja na većem nivou. Tako da navali narode postade nešto sasvim drugo te su ljudi koji su to vikali počeli da se bave psihologijom na svoj način. Imamo i tu bujicu slobodnih mišljenja koje moramo jednostavno da prihvatimo, a da nije ono na određeni način patološko. Da ta veza između slobode mišljenja hodanjem kroz Zagreb i hodanja po Karaburmi nije toliko različita, gotovo ograničavajući, shvatili bi smo da ta dva načina razmišljanja je nemoguće spojiti. Noćni život je potpuno nešto sasvim drugo što se dogodilo ovim našim prostorima, od DJ kulture do nekih drugih, počinje nešto sasvim drugo što se može smatrati pokrivanjem, sloj na sloj, od onog najgoreg mogućeg do onog najboljeg ali jednako lošeg, iz perspektive poređenja različitog, a iz perspektive tumačenja istog.



Mislim prava je hrabrost snimiti ovako nešto nakon Pink Floyda, za koji mislim da je u određenom smislu inspirisao turbo folk, pojedini njihovi albumi mi zvuče kao turbo folk. Rambo Amadeus je vjerovatno slušao njih dugo čim je u stilu novog primitivizma stvorio određeni pojam u muzici, koji vjerovatno ima kulturološkog u sebi. To se osjeća, ali bojim se da ta tendencija za zabranom tog, turbo folka i novog primitivizma, je prisutna - samo mislim da smo mi njima isprovocirani. Ali u ovom albumu mogu da se čuju DJ Spooky i ostali dok mi možemo samo da sanjamo, jer je osjećaj mladog dat nekom drugom, nije nama, a mi se toliko borimo za taj osjećaj. Određena osjećanja su jako sumnjiva jer su inspirisana zločinima, ubistvima. Nije sporno potomstvo tih ljudi, prosto osjećaj do kojeg treba da se shvati žena je pretjeran tim osjećajem mladosti i rezultira zločinom. Mi smo inkorporirali taj osjećaj u svakodnevnom funkcionisanju, upravljanju, da je to jedinstvo prosto na svom vrhuncu toliko loše da nemam riječi osim zatvarati se u određenu nužnost dok ne ugrozimo samog sebe do te mjere da smatramo da smo možda najbolji u nekom drugom vidu postojanja. Završnica ima taj zvuk svijesti o himni, države koja je nekad postojala kao Jugoslavija. Toliko je snimano da se taj fx izvukao iz tolikog muziciranja, danas jednim pritiskom na dirku stvaramo čudo. Toliko je ovaj album "kopiran" da prosto nismo ni svjesni, koliko ranija muzika, rok, postaje bitna kao srž alternativnog iskoraka u druge žanrove.

Naslovi:
"The Technology Of Tears"
Sadness, Its Bones Bleached Behind Us
You Are What You Eat
You Are What You Eat [Continued]
The Palace Of Laughter, The Technology Of Tears
And Other Music For Dance And Theatre
Jigsaw
Jigsaw Coda
Propaganda
Shelter For Them All
A Deeper Understanding Of Conflict
The Turning Of An Hourglass
Birth Of A Rebel
Your Beautiful Corpse
The Excellent Hyena
The Old Man Moves A Mountain
The Wolf Demon [Part 1]
Meditation Upon Propaganda
Liberty
The Relentless Landscape
The Gaze That Sings
The Wolf Demon [Part 2]
Rashomon

ocjena albuma [1-10]: 10

edo žuđelović // 03/09/2022