Ovakvih izvođača ima na gomile. Mislim na oneman band koji ima još mali milion imena i projekata. Okey, ima i mnogo ovakvih black izvođača. Nekadašnji Xasthur ih je svojevremeno, tamo koncem prve decenije 21. stoljeća pobrojati znao oko 17.000, pa pretpostavka jeste da ih danas ima još i više. Jedna od posebnosti ovog izdanja jest što je objavljeno samo na audio kaseti u svojstvu demo materijala, a nije nekakvo d.i.y. švrljanje u stilu presnimiti ću 20-30-50 ili više kopija i poslati ih naokolo, već je priloženo za portugalski (hm, uistinu?!) Black Gangrene Productions gdje ima, malo teško za povjerovati, od 29 prezentiranih izvođača čak 16 iz BiH, a meni su osobno vrlo dobro znana. Dräkavtré je stanoviti Drák Vrasësinerëzve Dvutë, multiinstrumentalist iz Sarajeva, dio je VIIIXII Collective koji još paralelno radi u Aiqëhahirit, Humnerë, Llahtarë, Tmärrdhë, Vrkolak, Vrasësinerëzve i najpoznatijim Vetëvrakh, četvercu koji ima ponajviše izdanja. Sam ovaj solo projekt nema službenu web stranicu (a niti jedan navedeni izvođač), pa se ne trebate truditi da ga pronađete budući da mu se živo fučka za publicitet jer radi ono što ga volja. Može ga se samo pronaći na soundcloud Black Gangrene (vidi link s desne strane).



Ima do sada realiziranu još jednu kasetu za nizozemski The Throat gdje se nalaze karlovački Ashen Chalice (Luka Selman) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30828, te također kasetu, split izdanje s vlastitim Humenrë na spomenutoj Black Gangrene. I kako stvari stoje, nastaviti će samo špilati po kasetama, pa sad jbga, tko uspije nabaviti, pričati će jer NEMA DIGITALAN DOWNLOAD. A kako izdavač nije sklon da ispriča priču oko ovog izdanja, pa niti o bilo kojem satanskom black radu, u uhu slušatelja je da razluči šta je ovdje kome tko, zašto, jebe mačku mater, kaj želi, koji je cilj i tako dalje bla, bla, bla. Ja osobno ama baš ništa nisam skontao šta li ga se mračno dere, cvili i zavija u ove 3 'nisu balade' stvari. Spomenuti Xasthur je barem bio koliko-toliko razumljiv u svojim noćnim morama, ali kako god, ovdje postoji neki libreto. Uzmimo da je vjerojatnost kada bi bio vokalno prohodan, a pogotovo priložen literarno, bio bi u fahu 'nakon čitanja ubiti čitatelja'. Glazba je sasvim OK. Prva, najdulja "Haunted by the night's spirit" ima fino uređeni višeslojni aranžman sa staccato distorzijama i laganim tempom zadivljujuće čisto odsviranih bubnjeva bez blastbeatova izmjenjujući brže ritmičke sfere tek u dva navrata s obilatom psihodelijom, gitarskim efektima, podrugljivo režavim i bolno uzurpirajućim kricima, a nisu nikakvi hropci nego psihičko maltretiranje. Recimo da je to osnovna fikcija baciti slušatelja u neugodnu anksioznost i mučninu kao i u najkraćoj "Drowning in rotten blood of mistress" na plesni 4/4 ritam u stilu post-punk/ gothic-rocka jer ionako mnogo toga u blacku ima i bliske paralele s Joy Division (a i The Cure), htjeli to priznati blackeri ili ne. Valja im se obratiti Blake Juddu da im pojasni nadogradnju modernizacije stila. Treća "Forever possessed under the black spell of Satan" je također puna podmuklih vriskova u sjeni mržnje i sofisticirane erekcije uzrokovane kultom štovanja, pa, zakaj ne, ženskih demona na koje pristaje svaki muškarac sklon sadizmu, ah, nije ljudska rasa sazdana samo od neprikosnovnenih i neustrašivih heroja i heroina. Ih, i onda kada se pomisli da ovdje neće biti nikakvog galopa, jebate, u četvrtoj minuti zašiba četvrta brzina bliska hardcoreu i desetak blastbeat sekundi s grubim vokalnim prigovaranjima na samom koncu.

Za pretpostaviti je da ovaj materijal nije moguć za živu izvedbu kao oneman band izuzev ako ne koristi matrice. Gitara i bubnjevi su sasvim u redu, lik umije koncizno svirati izbjegavajući standardne riffove i tremola digavši svirku na vrlo čist i rafinirani zvučni koloplet. Nije loše. Nimalo. Burzumova produkcija iz ranih 90-ih se može sakriti.

Naslovi: 1.Haunted by the night's spirit, 2.Drowning in rotten blood of mistress, 3.Forever possessed under the black spell of Satan

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 07/07/2022