Nije nužno da sve što se etiketira s pojmovnikom avangarde dosljedno odgovara tome. Nizozemski četverac je kratko radio, imao samo jedan EP "Blueprints MMXIII" (2013) kojeg su, ha, nadobudni kritici smatrali avangardom, eh, samo čega? Pod tim pojmom se podrazumijeva nešto posve novo, često i eksperimentalno, a obavezno inovantno što se smatra da ide ispred svojeg vremena u koheziji s boemštinom, marginalnošću i slobodnim nazorima nesputanim komercijalnim načelima. Međutim, ovdje malo toga što odgovara izuzev činjenice da je bend marginalan i ima slobodne horizonte, a sad tumačiti ovih 37 minuta kao nekakvu prethodnicu, tja, ne bih se složio. Jer koncept je sasvim uobičajen black s blagim progressive uletima zahvaljujući klavijaturama Plaagdragera alias Cees Willem de Boera (član Demorpheusa) koje doprinose simfonijskom ugođaju, okey, tu su i standardne gitarijade Nielsa (također član Plaagdragera), a da li zbog samog imagea benda u odijelima s intelektualnim šmekom ili nedostatka bubnjeva zamijenjenih programiranim ritmovima njihovu glazbu karakterizirati avangardom doima se posve neumjesnom i informacijski neelokventnom novinarskom trićarijom nekog neupućenog rock piskarala. Nije bitno jer ionako avangarda nema mnogo poklonika, ali zna zasmetati takva 'patka' za koju bi se očekivala kreativna čudesa. Oki-doki. Bend se razišao 2015. i onda 6 godina kasnije vratio da završi djelovanje ponovno objavivši taj jedini EP kome su dodali još 3 nove instrumentalke. Stare kompozicije odlikuje kompleksna struktura prožeta raznolikim šarama synth/ klavijaturističkih melodija koji puta dovedenih do teatralnih figura s relativno umjerenim tempovima i slabašnim riffovima, te uobičajenim vokalnim growlovima frontmena Rowana (momentalno u Heidevolk zajedno s Nielsom), a naziru se i obrisi epskog gothic fragmenta u revijalno raspoloženim kompaktima. Teži se ka melodičnim sintagmama visceralno nepogrešivim poput konotacija harmonično usklađenog heavyja, čak se u "The presence" izlazi izvan blacka, a taj industrijski programiran ritam ostavlja prilično kiseli dojam. (Polu)naslovna "Blueprints of the divine" je najuvjerljivija s brzim vozećim udarima i naglim skretanjem u electro-industrial razdvajajući kolažno posložene sekvence u solidan konglomerat progressive blacka, ali avangardni pristup nije zamijećen.



Instrumentali jesu solidni, sve to štima i funkcionira na liniji transparentnog žanra novijih datuma, tako da je ovo tek samo jedno malo poglavlje benda koji je htio nešto mnogo jače i zrelije prije nego što je odustao od daljnjeg razvijanja vlastitih sposobnosti koje nisu dovoljno iskoristili.

Naslovi: 1.Mind's I, 2.The presence, 3.Blueprints of the divine, 4.Heresy against doctrine, 5.Absolution in the eyes of the universe, 6.Voltarian visions of space and time

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 24/02/2022