Avmakt je novi bend primitivne norveške varijacije Black Metala. Članovi, naravno imaju tonu drugih bendova poput Dodskvad, Furze, Black Magic ili Abhorration. Ovaj demo koji je izišao tik pred kraj 2021. im je prvjenac. Besplatan na bandcampu, dakle jedna ocjena više. Zvuk koji prezentiraju je sirovi, primitivni Black koji neodoljivo podsjeća na album 'Plaguewielder' od poznatijih im sunarodnjaka, a u zadnje vrijeme i autoparodičnog 80's nostalgia benda Darkthrone. Produkcija je primitivnija, ali zamislite tu eru Darkthronea lišenu crust punkerskih utjecaja i sa malo više nabrijanosti i dobit ćete poprilično točnu sliku onoga što Avmakt nudi. Demo otvara teška šest-osminska Sharp Blades of Cynicism, koja je komotno mogla biti uzeta i sa Plaguewieldera, toliko se očituje utjecaj te srednje faze Darkthronea. Nije loše, nije sad da ću ostati bez teksta, ali nakon jedno 10 15 atmo black bendova koji su mi kroz par dana prošli preko playliste ovo dolazi kao čisto osvježenje. Teški Darkthrone zvuk kojemu možda za potpuni dojam fali onaj utjecaj Celtic Frosta. Analogija - Weakling Avenger recimo. Čak i u onom dijelu u kojem ubrzavaju čine to na više blackerski način, za razliku od svojih uzora koji bi to odradili sa midtempo crust-punkerskim riffovima. Ništa inovativno, ali ako vam je falio malo blackerskiji Darkthrone ćete sigurno doći na svoje.



Druga stvar 'Towering Oblivion' nastavlja gdje je prva stala, čak i tu slijede šablonu koju je na fazi od Plaguewieldera do Sardonic Wratha postavio Darkthrone utoliko što je ovo malo življa tupa-tupa poskočica, ali opet - zvuči manje punk nego Darkthrone pa nekako bez obzira što je totalni derivat ima barem taj atribut da ne zvuči veselo. Ovaj demo meni daje odgovor na pitanje 'Što da su Plaguewielder i Hate Them imali nadobudno kopile koje je sticajem okolnosti producirao Ildjarn'? Isti midtempo darkthrone u 6/8 koji se izmjenjuje sa bržim riffovima koji su kao dorađeni Hate Them i Sardonic Wrath. Punk dio stvari je najgori, ali i on zvuči bolje nego bilo šta od Darkthronea koji si je izgleda, sudeći po zadnjih par albuma, dao za zadatak da usere sve dobro što naprave ubacivanjem nepotrebnih 80's heavy i speed metal referenci. Arctic Thunder je mogao biti tako dobar death doom album da nije bilo tog Fenrizovog forsiranja metal klišea. Avmakt ispravlja barem onaj dio koji je prethodio speed metal Darkthroneu i nudi takav midtempo Black Metal bez parodije i gorčine.

Treća pjesma 'Soulclad Assassin' počinje sporim, epskijim riffom i to je ujedno prvi moment da ovaj demo pokazuje bilo kakve znakove usporavanja. Ovdje, uz lead gitare koje upotpunjuju dojam, po prvi put čujemo nešto što bi se dalo opisati kao spori Celtic Frost riff, no pjesma se vrlo brzo vraća na taj, čisto Darkthrone đir. Završna 'Relics of the Will' se opet vraća tom Plaguewielderovskom zvuku i zaključuje demo sa ne baš kreativnim blastbeat riffom na kraju.

Sve u svemu, ako ste se uželili malo Darkthroneovskog zvuka s početka tisućljeća, ali lišenog bremena očekivanja koje je imao jedan od najutjecajnijih bendova u žanru, kao i ogorčenog obračuna sa scenom u čijem su stvaranju sudjelovali- ne trebate tražiti dalje. Zamjerke? Pa jedna stvar od Darkthronea ipak nije dovoljna da bi se iskristalizirao vlastiti stil i ukoliko ovi momci malo ne prošire horizonte u pogledu utjecaja koje koriste, neće biti ništa drugo nego tribute band. Dobro kao podsjetnik na ono što su im uzori nekada bili, ali preporuka isključivo za ljubitelje žanra.

ocjena albuma [1-10]: 7

marko šiljeg // 05/02/2022