BLINDFOLDED AND LED TO THE WOODS: Nightmare Withdrawals (Landmine Records, 2021)
Novozelandski peterac iz Christchurcha ima razloga za veliku promociju. Na ovome trećem albumu im je gostovao čuveni Karl Sanders iz Nile što već u startu pokazuje visoke kreativne dosege u koje je nesumnjivo i sam proturio dobar dio kondicije s obzirom da je bend sasvim neobičan death uključujući progressive, tehnical, hardcore i grindcore.
To u nekim standardnim relacijama i ne bi bio atipičan križanac stilova da gitare Ben Atkinsona i Stuart Minchintona nisu abnormalni zavijuci u nepredvidljivim utorima, nazubljenim digresijama i vrlo zahtjevnim, skoro pa abrazivno kaotičnim jazzy intervencijama (ali ipak nisu) s maksimalno poboldanim kraćim djent, a bome i ambijentalnim frakcijama. Ako se ne osvrćemo na neke poredbe s kojima su ih nacifrali poput Ulcerate, Spook The Horses ili spomenutih Nile, daleko je jednostavnije preskočiti ovu fahovsku prezentaciju s povezom na očima. Ne, nemaju ovi Novozelanđani ništa vitalno bitno s navedenima, prije s Gorguts ili današnjim Pyrrhon natopljen neskladima namjernih disonanti.
Prve dvije teme "The inevitable fate of the universe" i "Black air" šibaju bijesom ritmičkih pokreta bubnjeva i melodičnih trilera prije nego što krenu s "…and you will try to speak" u gusto tkanje stručno izrađenog tehnical deatha izravnim kontrastima nemirnom dominacijom prešaltavši se u centralni dio "Atop the wings of a Magpie" s Karl Sandersom na vokalu i podrigivanjem u death tumaranju. Njegov doprinos sam po sebi nije revolucionaran, ali daje dodatnu težinu pozitivnoj strani nastavljajući s još jednim gostovanjem, ovaj puta Callum Gaya iz Spook The Horses u tmurnoj "Lucid visitation" sa završnom eksplozijom snažnog ludila favorizirajući katarzičnu atmosferu.
Od 10 pjesama uočljiva je jedna specifična konstanta: svaka od njih se fokusira u relativno kratkom vremenu od cirka 2 i pol minute s impresivnim bombardiranjima i rafalima koji nemaju repeticije. Fluidne su i svježe, pune udubljenja i različitih amplituda, osobito u predzadnjoj "Roarschach and delirium" s istraživačkim stremljenjima ka kontrastima i zaokruženju hiperbolički mračne, tmurne, zlonamjerne, a pomalo i očajne fabule s puno neugodnosti i šokantne nelagode koja guši i ne dozvoljava friškom zraku da ga se udiše. Taman da se točno dočara pogibeljnost smetenih snova, košmara i noćne more koju nije samo tako olako prihvatiti i razumjeti u ovakvoj originalnoj ekspresiji od 40 minuta.
Naslovi: 1.The inevitable fate of the universe, 2.Black air, 3. …and you will try to speak, 4.The white of the eyes, 5.Atop the wings of a Magpie (feat. Kral Sanders), 6.Lucid visitations (feat. Callum Gay), 7.Nightmare withdrawals, 8.The obscured witness, 9.Roarschach and delirium, 10.Sic mundus creatus est