Ugodno iznenađenje sa sjevera Norveške (Troms og Finnmark fylke) je ovaj dvojac kojeg čine Petter Carlsen (vokal, bariton gitara) i Gøran Johansen (bubnjevi) jer stvaraju moćan alternativni rock s post-grunge/ post-rock aditivima kao da su barem trojac, ako ne i četverac. Osnovani 2013. radili su neprekidno kao duet (prvi bubnjar je bio Aleksander Kostopoulos), objavili dva albuma od kojih su za debi "Push Start Button" (2014) dobili najvišlju ocjenu u norveškom mediju, a onda se nakon četverogodišnje stanke ponovno diskografski oglasili s ovime 35 minuta dugačkim materijalom što negdje stoji kao album, negdje kao mini album, a negdje i kao EP. Tematika ovog zdanja je poniranje u djetinjstvo i razmatranje svijeta koji je uistinu postao zečja rupa kamo bi svi htjeli ponekad pobjeći. Dakako, ovdje nije dječja lirika u igri već samo obzori nestašnog, a pomalo i nesretnog odrastanja zadržavajući tu razigranu dječju maštu i u zreloj dobi. Ono što je daleko važnije jest vraški potentna svirka s groove elanom, šibanjem neprekidno ispresijecanih ritmičkih kontura iz brzih u spore dionice naglašene fantastično osmišljenim gitarskim riffovima i mnogobrojnim međuigrama varirajući između spomenutih žanrova s ponekim crtama noise, sludge, post-hardcore, pa pomalo i alternativnog metala, međutim spregu na rock daje tanano visok raznobojan vokalni Carlsenov spektar koji bez problema iz grungersko-metalskog (ali bez growla ili crusta) ode u senzibilnu brit-pop inonaciju baladičnosti i elegije.



Sve pjesme su komotno isklesane s tim gromoglasnim šusevima eksplozija dubokih udaraca bubnjeva u kolopletu riffova, toplo-hladne melankolije, hrapavih vibracija, vrišteće-urlajućih napada na slušni sistem, a bome i bas akorda jer maestro na gitari zaista umije odvaliti snagu kontempliranu za još barem jednog gitarista. Može se samo pretpostaviti koliki feedback ima na živim svirkama; njegovi riffovi naprosto zvuče kolosalno, a bilo kakva usporedba, izuzev one čisto tehničke s The White Stripes je isključena jer Stripesi nikad nisu imali tako moćan i prodoran zvuk. Ovo daleko više ima dodira s At The Drive-In, A Perfect Circle i sličnim bendovima. Dobar dio pjesama je kompleksnijeg pristupa razvijajući dramatiku u serijalima pojedinačnih elemenata i tu moram priznati da mi osobno ovi žestoki imaju daleko primamljiviju funkciju od one baladične, čisto brit-pop šliha, ali kako god, uspjeli su izgraditi velebno kreativan rad pokazujući izniman talent za spajanje 5-6-7 žanrova u visokooktansku smjesu koja se zapali već na prvoj iskri.

Naslovi: 1.Rube goldberg machines, 2.Everyone's just a kid, 3.True disaster, 4.Select 2 players, 5.The resonator, 6.The world is a rabbit hole

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 12/09/2021