home > mjuzik > Misa svetog Vlaha

kontakt | search |

KLAPA KAŠE: Misa svetog Vlaha (Geenger Records, 2021)

Nema davno da sam dubrovačku Klapu Kaše spomenuo u recenziji Didak Lazzarin albuma "Duhovi i sjene" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30299, a kako znam za njihov rad već podosta dugo (osnovani su 2007.) i bili su česti pobjednici klapskih festivala, nikako da do mene pristigne i neki od njihovih albuma. Znali su kroz klapsko pjevanje zasvirati gitare i mandoline uz ponešto ritmičkog tamburina (otprilike slični legendarnim Dubrovačkim Trubadurima), no ovaj rad je isključivo vokalni bez ikakvih drugih medikamenata.
[  ]

Vođa Vicko Dragojević, inače jedan od dva bas vokalista (drugi je Ante Džamarija) osmislio je liturgijski konceptualni album s uobičajenim euharistijskim pjesmama koje su sastavni dio rimokatoličke mise, te još dodao tri autorske koje potpisuje Božo Vodopija, dubrovački književnik, diplomirani novinar, režiser, scenarist, odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, medaljom Oluja i Redom hrvatskog trolista, a jedno vrijeme i hrvatski konzul u Crnoj Gori s kojime je Klapa Kaše još ranije surađivala. Možda je malo čudno da je album objavio Geenger Records, etiketa namijenjena alternativnoj rock, metal, punk i inoj glazbi žestokog izričaja, a ne kao u ranijim slučajevima Scardona ili Croatia Records, eh, tada niti ovaj album ne bi stigao do mene... Hvala Danijelu Sikori - Sixu koji je urednik ovog izdanja i bez njega ponovno ne bih mogao doživjeti kompletnu radost i vrhunsko umjeće Klape Kaši.
[  ]

Samo klapsko pjevanje ima čitav niz varijacija i svojih uzbudljivosti koje se doživljavaju spontanošću i prisnošću, uredno je utkano u baštinu mediteranskog dijela Hrvatske, te nosi mnoštvo epiteta tradicijskih ostavština koje se gaje stoljećima. Ovom prilikom na svega 35 minuta snimke zabilježene uživo 11. veljače 2020. u crkvi sv. Luke u Čibači, selu pored Dubrovnika kroz kristalnu produkciju osjeti se sve ono što ovakav izričaj čini privlačnim: besprijekorno arijsko pjevanje (nikako 'arijevsko') u tri vodeće muške oktave koje su, zahvaljujući sakralnom konceptu veličanja Boga, Isusa Krista i Duha Svetoga poprimile ugođaj oratorija izbjegavši suhoparne crkvene napjeve koji uistinu znaju biti toliko zamorni da podosta vjernika umije zaspati u crkvenim klecalima, naravno, u ono sretno vrijeme kada su crkve bile pretprane posjetiteljima. Možda vam je čudna stvar da pišem ovakvu recenziju s obzirom na moju reputaciju tvrdokornog rockera i alternativca, ali morate znati da sam kao klinac skoro punih 10 godina u vrijeme ex-Yu bio ministrant i znam kompletnu crkvenu liturgiju napamet. Elem, Vicko je uobičajenim euharistijskim temama "Gospodine, smiluj se", "Slava Bogu na visini", "Vjerujem", "Svet, svet (Gospodin Bog Sabaoth)", "Oče naš" i "Jaganjče Božji" dao nove dimenzije s visceralnim pomacima u proširenim tonalitetima i modulacijama koje imaju i dašak zabavnije i vedrije note, da nije taj Bog toliko morbidan i hladan kada se slušaju ili gledaju prenosi obreda na TV i radiju kao da dolaze iz mrtvačnice, a ne iz hrama u kome se slavi njegovo veličanstvo kojeg se svi sa strahopoštovanjem plaše. Kakav je to Bog kojeg se ljudi plaše? To posebice vrijedi za veselo postavljen aranžman "Slava Bogu na visini" s promijenama ritmova, zatim raskošno dekorirana "Vjerujem" u kojoj basovi imaju vox-extended konotacije miješajući se s nijemim melodijama tenora Luke Šerića, Marija Anđelića i Antonija Dragojevića poput ambijentalnih premaza, a mora se primjetiti da ovdje postoje i elementi jednog drugačijeg, kontinentalnog podneblja - ojkanja, tipičnog za Kordun, Baniju i Liku. Finale kompozicije je fantastično namješteno lijepim prozračnim tenorom 'iščekujem uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka', a čitav koloplet se doima poput mini simfonije, meni rockeru, progressive, bolje rečeno symphonic-rocka u kome ne manjka niti melodičan krešendo 'amen' s 3-4 kanona.



"Svet, svet (Gospodin Bog Sabaoth)" s refrenom 'hosana u visini' je kao napravljen na synthu, a ne na onim grozomornim crkvenim orguljama od kojih mi se uvijek ježila koža; ovih 7 pjevača (tu su još baritoni Alen Roki i Marko Palčok) prebiru glasovima kao po tipkovnici ambijentalnim šarama; ovo je jedna od najljepših i najnježnijih obrada sežući od niskih do visokih registara, a tradicionalno nezaobilazna "Oče naš" fokusirana je na melodičan izraz u kome ima i 2 kratka solo izleta, a u ovakvoj interpretaciji, Boga se uopće ne treba plašiti da je opak jedva čekajući da grešnike zgromi vatrom i paklom. Za podizanje, ako znate što je to u euharistijskom obredu, "Jaganjče Božji" je najkraći komad, mahom izveden unisono, te ovih 6 obrada daju nove perspektive liturgijskoj glazbi u kojoj se uistinu ima što umjetničkog za čuti. Premda su idealno sakralno urađene, Vicko se nije libio pozabaviti hrabrim eksperimentima predočivši nove, moguće varijante koje bi oživjele stari mrtvi crkveni obred i njenu optimalno nedinamičnu, vrlo dosadnu, monotonu, stereotipnu i uobičajeno predvidljivu glazbeno-vokalnu konstrukciju u uzbudljiv vokalni performans zbog kojeg bi rado ponovno došao u crkvu gledajući zbunjene društveno-političke kameleone što su nekoć bili 'njihovi', danas su 'naši', premazani različitim devijacijama kako vjetar puše, a nikad nisu bili 'moji'.



Najbolji dio ovog albuma su 3 pjesme na tekst Bože Vodopije: vrlo nježna uvodna "Ti si duša grada" s mnogo finog lirskog tkanja o Svetom Vlahu, zaštitniku Dubrovnika (uz nijemo melodično pjevanje, recimo), te dvije završne "Kruše sveti" ambijentalnom, skoro pa drone tehnikom obavljenom temom poput kraćih ezoteričnih kompozicija Coil; završni dio aranžmana je osebujna, fantastična vox-extended melodija koja prikazuje navjerojatno vokalno bogatstvo Klape Kaše poput vokalnog ansambla Meredith Monk (šteta, još nemaju nikakav priložen video), te finalna "Dah tvoj grije bijeli kamen" s nadasve lijepom i lepršavom melodičnom supstrakcijom polifonije i fluktirajućim sekvencama o moru, brodu, nevoljama i općenitom folkloru Konavla i najjužnijeg dijela lijepe naše. Pri svemu ovome, Klapa Kaše ama baš u ničemu nije zastranila. Fantastični vokali u spoju ovakve pobožne lirike ne daju niti najmanjem bogohulniku ili perverznjaku da priviri u ovaj čudesno otpjevan i osmišljen vokalni oratorij koji podiže ljestvicu samog euharistijskog obreda za jedno 100-150, ako ne i više godina u budućnost. Znamo koliko je crkva konzervativna i treba joj svašta utuviti u tikvu da svijet nije više bogobojazan poput srednjeg vijeka i inkvizicije za koju se još uvijek mnogi hvataju; nema više vještica i babaroga, one su sasvim drugačije i ne lete na metlama, religija više nije kao nekoć u komunizmu 'opijum za društvo', sad je jako dobar mamac nizanjem mnogih svetkovina u koje ljudi baš i ne vjeruju, ali ih održavaju, stvaraju se nove tendencije, otvaraju se diskurzi i koncili, a baš ovaj album s ovakvom sjajnom interpretacijom Klape Kaše pokazuje dovitljivu spremnost Vicka Dragojevića i ekipe da inteligentno pokaže daleko zanimljiviji način interpretiranja jedne obične svete mise na uzbudljiviji i privlačniji način od onoga koji se naukuje po sjemeništima i samostanima.

Naslovi: 1.Ti si duša grada, 2.Gospodine, smiluj se, 3.Slava Bogu na visini, 4.Vjerujem, 5.Svet, svet, 6.Oče naš, 7.Jaganjče Božji, 8.Kruše sveti, 9.Dah tvoj grije bijeli kamen

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 20/01/2021

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Violent Disembowelment Of Hatred

HATEFILLED: Violent Disembowelment Of Hatred (2021)

| 23/02/2021 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Radoslav, glasba iz romana

MATEJ KRAJNC: Radoslav, glasba iz romana (2005)

| 22/02/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: The Golden Boat Soundtrack

MATEJ KRAJNC: The Golden Boat Soundtrack (2012)

| 21/02/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Nicotiana Tabacum

WARLORD CHIPMONK: Nicotiana Tabacum (2019)

| 20/02/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Vedno prijazni Krajnc

MATEJ KRAJNC: Vedno prijazni Krajnc (2021)

| 20/02/2021 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*