Osnovani 2015. ovaj bend iz New Yorka je dosad izdao jedan demo, 'The Funereality' iz 2018. godine. Stil koji upražnjavaju je death doom ali se više oslanja na death metal, negoli na ono što danas podrazumijevamo pod death/doomom. Više kao demo materijali Mindrota sa uplivom solaža nalik na rani Paradise Lost, ili možda čak nešto kao engleski Decomposed. Dosta dobar stil i njihov demo ću staviti dolje u linkove jer se i on isplati čuti. Album 'Death Meditation' je izišao ove godine za Carbonized Records, na čijem rasteru od poznatijih imena vidim samo Mortuous, koji će mi najvjerojatnije biti sljedeći za recenziju. Album, u odnosu na demo ne donosi nikakve drastične odmake, i dalje je to solidni šporki death/doom koji inkorporira lead gitare dajući tom stilu jednu dodatnu dimenziju. Fanovi Decomposeda, švedskog Funerala i sličnih bendova će sigurno doći na svoje.



Stvar koja otvara album, 'Downpour' ima sve nabrojane elemente, atmosferični intro, riff koji je varijacija na švedski death, onakav kakve ja zovem cromlechovskima, po istoimenoj pjesmi s prvog Darkthrone albuma. Teški, palm-muteani riffovi koji se izmjenjuju sa tim death metal riffovima su solidna kombinacija i iako ovaj album sigurno neće probijati granice žanra, niti postavljati neke nove trendove, ipak je više nego solidan za fanove prljavijeg death dooma koji nije, poput mnogih bendova devedesetih, razvodnio svoj stil kada bi potpisali za major labele tipa Century Medie ili Nuclear Blasta. Atmosferične klavijature pri kraju pjesme, kao i lead dionice na samom kraju, samo pritom cementiraju dojam da nas očekuje više nego solidan album. Druga pjesma 'Statues' je stepenicu ispod, kraća je i prvi riff zbilja ne opravdava očekivanja koja je postavila prva pjesma. No što je ovo u sredini pjesme, jesu li klavijature ili clean pjevanje? Uglavnom to je najbolji dio pjesme jer je atmosfera koju stvaraju, spojena sa sporim doom riffiranjem mračna i proganjajuća. Bolji death metal riff, koncentracija na te atmosferične dijelove ili čak izbacivanje deatha i ovo bi bila odlična stvar. Noseći riff je jednostavno loš. Pjesmu, kao i onu prije nje, završava solaža nalik na Paradise Lost. Ovu pjesmu treba žaliti jer je mogla biti tako bolja, a zahvaljujući nemaštovitom death metal riffu koji ju nosi dojam je nepovratno pokvaren.



Slijedi 'Burden of Flesh'; prva pjesma koja koristi onaj čuveni Black Sabbathovski tip riffa po uzoru na istoimenu pjesmu metal ikona. I opet isti problem, nekakvi death riffovi sa malte-ne gothic metal ritmom koji nema praktično nikakvu svrhu. Radije ponavljaj dobar mračni death doom nego da ubacuješ u pjesmu potpuno nepotrebne izlete u mid-tempo death metal. Na pola pjesme se tempo usporava i bend se vraća onome što im najbolje ide - sporo i atmosferično. Možda da su malo više utjecaja uzeli od Disembowelmenta ili njihovog novog projekta Inverloch. Dosad su sve pjesme mogle komotno biti i po pet minuta dulje jer oni dijelovi koji su dobri su toliko dobri da ih se moglo ponavljati unedogled bez bojazni da postanu dosadni. U 'Burden of Flesh' bi recimo umjesto tog mid-tempo deatha puno bolje pasala atmosfera podebljana lead gitarama. Četvrta 'Lament' ispravlja ove greške i umjesto nepotrebnih pokušaja inovacije se drži atmosferičnosti i doomerske težine, što nastavlja i peta 'Morbid Transcendence' uz jedan maestralno odrađeni dio u sredini pjesme koji neću kvariti opisom. Nemam ništa protiv tzv. Cromlechovskih riffova, ali na početku ovog albuma jednostavno nisu dobri. Također u ovoj pjesmi pred kraj isto dolazi potpuno nepotreban 'đgđgđgđgđg' riff koji kvari inače vrhunsku pjesmu, baš kao i u posljednjoj 'I am the cosmos', koja također pati od toga da upliv death metala kvari dojam albuma koji bi inače bio za čistu desetku.

Sve u svemu, solidno ostvarenje, pogotovo ako zanemarim te loše death metal riffove koji samo nagrđuju nešto što bi mi izazvalo euforiju usporedivu s onom kada je izišao prvi Vallenfyre. Ovako sam ostao uskraćen za vrhunski doživljaj, no ne sumnjam da će ovo ostvarenje naći svoju publiku.

Popis pjesama: 1.Downpour, 2. Statues, 3. Burden of flesh, 4. Lament, 5. Morbid transcendence, 6. I am the cosmos

Ocjena (1-10) 7,5

marko šiljeg // 25/10/2020