Akustični punk danskog kvarteta iz Aalborga (osnovani 2012.) tumači se i kao trubadurski - folk punk, a objavljen je na čak 12 etiketa! Osim našeg Geenger Records, ovo izdanje su tiskali 5FeetUnder Records, Angry Music Records, D.I.Y Koło Records, Entes Anomicos, Heartland, Make-That-A-Take Records, Incredible Noise Records, La Caliya Project, Maniyax Records, TNSrecords i YLLS Records, a specifikum benda jest da je takoreći supergrupa sastavljena od članova Mighty Midgets, Columbian Neckties, Batolit i ekipe iz 5FeetUnderRecords. Oni su Niels Højgard Sørensen (vokal, akustara gitara, organ, plastični mikser, zvonca, bendžo, melodika, usna harmonika), Rasmus Glassau Clausen (bubnjevi, tamburin, triangl, cimbule), Jeppe Nørgaard (kontrabas) i Jesper Olsen (rifljača), ali imaju i još masu priručnog instrumentarija poput papirnatih šuškalica, klopače za mlaćenje jaja (nije mikser, nego ručna pjenjača za bjelance, odnosno jaja), drombulje, kutijicu s noktima (?!), kikiriki u ljusci, kantu za smeće, a u jednoj čak koriste i programirani ritam (u najkraćoj "Smoke", 1.04). Imaju i 6 gostujućih, što vokalista, što glazbenika koji tu i tamo obogaćuju ionako nafilanu i nakrcanu infrastrukturu vrlo žestokih i energičnih pjesama. Ajde, "Bliss point" nije baš žestoka, ali je zato izabrana za singl i video…



Teško da se osim nekih energičnih pjesama Violent Femmes, ali, dakako, onih starih iz 80-ih godina mogu s nečime bliskijim usporediti jer nemaju ama baš nikakve distorzije: ovo jest ultimativni punk s folk elementima. A ja bih ovdje dodao nešto čega se vjerojatno malo tko sjeća, no ja se jako dobro sjećam - sarajevski hc/punk bend Uncle Sam Decided kojeg sam 8.VI (točno na moj rođendan) 2013. gledao u Tuzli. Vrlo bliski. Niels kroz prvih 11 pjesama vrišti visokim tenorom na gotovo hardcore tempove u melodičnom zdanju zgodno sročene, koji puta vrlo prgave i nadobudne tekstove o socijali, društvenim previranjima, nekompaktnosti kapitalističkog sistema, porodici, intimističkim preokupacijama i onome ljudskom što još uvijek postoji - kantiranju čovjeka da ne postane digitalno biće.

Znate li što je kantiranje? Pogledajte svoj stol. Uglavnom je izrađen od slitine iverice, mediapana, šperploče, možda lesonita ili nekog sličnog laganog materijala, oni stolovi od čiste drvene sirovine (masiva) su iznimno teški i nalaze se u uredima i kancelarijama, starim seoskim kućama koje su tišljarijom i stolarijom opskrbljivali seoski stolari što su radili predmete od drva. Ok, na rubovima i bridovima stola vidjeti će te tanku, obično 1-2 mm zalijepljenu traku (ima ih i debljih), a može biti plastična, sintetička ili prirodna, ali u manjim opsezima, a isto tako se može uočiti i na kuhinjskim elementima i gotovo kompletnom namještaju izuzev stolica. Proces stavljanja takve trake na rubove i bridove sintetičkih ploča i površina za namještaj zove se kantiranje, a stroj na kome se to radi zove se kanterica (kanterac) i vrlo je zajeban(a) ako se ne pridržavaju dva osnovna pravila: lijepilo mora biti vruće i stisak na kantericu mora biti čvrst jer ima spin u okretajima koji ne dozvoljavaju nikakve otklone i nema povratka. Ako zezneš u tome i ako nisi koncentriran 100%, ta traka umije skliznuti s brida i onda džabe trud. Može se traka bacit u smeće jer je ljepilo teško skinuti; kako je vruće, tako se u par sekundi vrlo brzo posuši, još brže od pur-pjene s kojom se gevihtaju prozori i vrata. Pravi majstori stolarije znaju kantirati. To je zanat kojeg se mora naučiti i ne postoji nikakva 'google' aplikacija za rješavanje kantiranja, ha-ha-ha. Da, Stöj Snak se bave kantiranjem punka davajući mu pečat nesmiljeno šarmantne akustike bez ijednog stiska na papučicu gitarske distorzije. Bubnjevi koji su u svakom punk bendu osnova, ovdje su svedeni na minijaturni, onaj neophodan 'snar' iliti doboš, no najveću ulogu ritma ima rifljača, poprilično zaboravljeno kućno pomagalo s kojim se nekad prao veš bez ikakvog deterdženta, eventualno s običnim sapunom od svinjske potrbušine ili goveđeg loja, a o tome bi sad isto mogao razvezati temu jer znam kako se proizvodi i običan domaći sapun, a i čemu služi rifljača. Vrlo bliska je ribežu za kupus ili repu: na drvenom stalku cirka pol metra dužine nalaze se rebrasti limeni utori: kod ribeža su nazubljeni i oštri s prorezima, a kod rifljače su glatko, fino zaobljeni bez proreza, a kad s drvenom kuhačom iliti kutljačom prođeš preko njih dobije se fantastičan zvuk s kojim, ako si inventivan poput Jesper Olsena možeš 'pofukati' kompletnu r'n'r shemu običnog bubnjara.

"Bliss point":

'Ovdje u svjetlu goruće Sative
i posljednjih zraka zalazećeg sunca
Pod nebom, daleko od zakona i nadzora,
Samo smijeh prekida tišinu
Previše smo pijani da bismo sutra planirali,
još uvijek nismo potpuno utrnuli
Kako se vrijeme otapa dijelimo komade uma

Pretražili smo svoje duše i neotkupljena objašnjenja,
otplesali smo u ritmu usnulog svijeta
Ispunili prazninu drogom, umjetnošću i glazbom,
više placeba i distrakcija
U mom srcu je rupa i ispunit će se samo ljubavlju
samo čekamo svoj red

Mi smo razmaženi dječaci,
hranimo se i spremamo
i naša novorođenčad preživljava većinu vremena
Ali tuga se može mjeriti samo iznutra.

Potrebna je hrabrost da umreš za svoje ideale,
ali posvećenost da živiš po njima
Gdje su stariji da u ovome selu mogu potražiti životnu mudrost?
Oni su hipsteri na koturaljkama ili su pacificirani u domovima
Naši su korijeni pokopani dok naše priče umiru.

Ljudska je rasa skoro gotova, ali tko će biti pobjednik?
Oni koji završe prvi ili zadnji?
Je li sve u redu ili bismo se trebali sramiti?

Vaše misli se neće računati,
ali u svakom slučaju će se upotrijebiti protiv vas.
Dakle, obložite prozore
Je li sve u redu?
Ili sam to samo ja?

Jer ne želim otići
živimo dok još dišemo
ne želim otići
i sanjajte prije nego što zaspimo

Droga nas neće osloboditi
i svijet ništa ne uzima natrag
Na nama je,
kako bi naše vrijeme imalo smisla
ne želim otići - dopustite si da malo umremo
ne želim otići - nema se smisla spuštati.
Sjedimo na tlu' Ukusno melodično posložen 'danski' stol, dakako kantiran na kantericu (nikako nije 'švedski' ili onaj s markom Ikea) otvara, ama baš pljunuti, skoro acapella komad "Reasons to smile" nalik na jedan zaboravljen hrvatski punk/hc bend - Tamnichars koji je znao tu i tamo obraditi Violent Femmes, a onda slijedi prva punk-akustara "Trees" koja po energičnoj perforaciji pokazuje guštacije Bad Religion i naših Overflow, a šta ćeš bolje!!! I onda se šibaju "The (not so) great depression", "Wants/ needs" s kraćom dionicom trube, najjednostavnija, ali zato obilato sarkastična "Sensible utility" (cimbule su previše potisnute u pozadinu), "This condition" s iznenađujuće melodičnim vokalnim zborom himnične arije, te ponajlepršavije "Fire", koji put se atmosfera uljuljka u mid-tempo (humpa-cumpa/ ska u "Drink from the well", baladična "Songs about beliefs" prožeta i klavirskim sentimentima, spomenuti singl "Bliss point") ili se poput neuobičajeno dugačke završne naslovnice "Life, death and everything between" od skoro 11 minuta obrušava u posve lagani 'moody' koji po ničemu ne može sugerirati da je djelo ovako energičnog benda.

Premda je zvuk idealno koncipiran da izrazi sve odlike osnovice ovog četverca, mora se primijetiti da u nekoliko pjesama ima šepavih gostujućih dodataka za koje se uši trebaju naćuliti kako bi ih se uopće razabralo da su tu, a opet ne bih se kladio da je bend na taj način namjeravao potisnuti njihovu prisutnost. No, sve u svemu ostvario je moćno nafegan i nabijen punk dokazavši da ga se može s istim intenzitetom svirati i na ovakvom atipičnom instrumentariju za kojeg električna struja nije potrebna, a treba dodati da je istovremeno i vrlo praktičan jer ne ovisi o nikakvom urbano-civilizacijskom faktoru i može se izvoditi čak i pod vodom. Ono, baš ako treba. A da je punka bilo prije otkrića elektrike, zasigurno bi ovako zvučao.

Naslovi: 1.Reasons to smile, 2.Trees, 3.The (not so) great depression, 4.Bliss point, 5.Wants/ needs, 6.Sensible utility, 7.This condition, 8.Drink from the well, 9.Songs about beliefs, 10.Smoke, 11.Fire, 12.Life, death and everything between

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 29/09/2020