home > mjuzik > Tell Me When the Party's Over

kontakt | search |

YURODIVY: Tell Me When the Party's Over (Itawak Records/ Zegema Beach/ Crapoulet/ Urgence Disk/ Dingleberry Records And Distribution/ Plug In The Gear/ Outbreak Records, 2020)

Ironično, ovaj album post-hardcoreaša iz Strasbourga objavljen je samo svega tjedan dana uoči opće Covid-19 pandemije kada vjerojatno nitko nije niti slutio šta se priprema u Francuskoj, Europi i čitavom svijetu jerbo se ona katastrofa u Wuhanu koncem 2019. nije shvatila ozbiljnom, a zanimljivo, nosi lirske poveznice kao da se znao čitav scenarij. Evo, odmah uvodna energična pjesma "Parasite" kaže 'crne horde skrivene u mraku, izgubljene u gomili čekaju tvoju prvu grešku... žive kroz medije čekajući uzbuđenje jer svijet nije dovoljno brz i nije ono što očekuju...', a također nabijena energijom "Citizen" pak 'pogledaj što vidiš - utapanje, bolest, ubojstva... stanovnike kojima je život zabava'.



Teško je uopće pretpostaviti da su 'braća Dalton', kako su se ranije nazivali članovi postave čija su imena ovdje preimenovana u Julien Lemon, Jérémy Lemon i Phil Collins imali ovakav neočekivani kataklizmički zaplet života s tragičnom realnošću kada su stvarali ovaj album, no specifična fabula kojom je protkano 11 pjesama neminovno ukazuje na distopijski stav nadahnut stanjem u kome nema optimizma. Štoviše, premda se slikovito baziraju na nihilizmu, presingu, tehnofobiji, kontroliranju života svakog pojedinca kada nebom vrludaju stotine i tisuće dronova, a internet i mobitel služe za točna lociranja i interese praćenja, evo, sad se pokazuje i točnim, da služe u funkciji otkrivanja prekršitelja karantene i samoizolacije, a tu ima i još štošta, kroz, naoko bi se moglo šturo zaključiti kako ovi zajebanti rade šegačinu od kompletnog establišmenta. Jest, to bi tako i izgledalo, a i vjerojatnost je da im je to i bila namjera pokazati srednji prst, međutim, značenje ovog albuma sada poprima sasvim druge karakteristike, reklo bi se, one točno ciljane. Prije svega, valja pojasniti ime benda: jurodiv je vezan uz pravoslavnu religiju kao šokantno, često nerazumno ponašanje zbog propitivanja ustaljenih načela ili prikrivanja vlastite bogobojaznosti, a podrazumjeva dvostruki život - vanjski koji se protivi prihvaćenim normama i unutarnji (duhovni) što živi u simetriji s ljubavlju prema Bogu održavajući uglavnom asketizam skrivajući se pod maskom bestidnika izlažući se pogrdama i potcjenjivanju okoline.
[  ]

Morbidno depresivna, tjeskobna i tragična lirika urbanog života povezana s nizom intimističkih detalja i monologa umotana je u vješto impregniran složenac hladno sračunate brutalnosti post-hardcorea, noisea, na nekim momentima i mathcorea, pa čak i ambijentalnih sekvenca dovedenih do uspavanke. Popraćena je sa čak 6 gostujućih vokala - Dominic Burns, Fabien Gaschy, Laurent Koehler, Lorène Koehler (Les 3 barbus ou presque), Victor Sbrovazzo (Dirty Deep) i Lara Issa (Hewa). Rascjepkani miš-maš kolaž rastrganih legato riffova (bez solaža!), inače netipičnih za stil pojavljuje se gotovo u svakoj pjesmi: "Four drones" počinje mathcore ekstremno, a okončava nježnim gudačkim orkestracijama spomenute Lorène Koehler, najdulja "Achievement" (skoro 8 minuta) izranja iz fade-in distorzije sa 'clean' vokalom pretvarajući se u sablasan ambijent/ post-rock s krešendima, screamo figurama i urnebesno dinamičnom noise/ post-mathcore/ ekstenzijom, "Love" je umjerenog tempa, a zasigurno najraznolikiji pristup predočen je u "At the end of the night" s izmješanim clean i screamo vokalima, lirikom prepunoj neizdržljivog užasa i emotivnih paranoja, dramatičnim aranžmanskim obratima od post-black/ rock finesa do eksplozivnih frakcija i grleno-nijemog pratećeg zbora. Posve lagana, bez bubnjeva "Algorithm" staccatima nalik klaviru (možda i jeste klavir?) pak ima tugaljiv Bowievski vokal a'la "Blackstar" requiem, dok "Bad habits" donosi ono što se o bendu zna s ranijih radova - ekspresivnu eksploziju noisea i post-hardcorea. Tu su i dvije stare stvari - "Where the dogs will never sleeps" i "Don't define me as pessimist" objavljene još 2018. kao EP kojeg su radili čak 40 sati u studiju, ali sad se tek uočava da to nije bilo uzalud uloženo vrijeme.

Onoliko koliko je bilo čudno baš upravo to 'traćenje' na te dvije pjesme, ovdje je album pokazao veliku kreativnu komplementaciju uznemirujuće i krajnje pogibeljne fikcije što se pretvorila u realnost. Da su okolnosti drugačije i da nema pandemije, ovo bi sasvim moguće bio još jedan od onih sjajnih francuskih underground albuma što široj audijenciji malo šta bitno znače. Eh, evo, danas su stvari drugačije i daleko realnije, pogotovo kad se u završnoj gothic laganici "Black cages" zbori 'možeš li me odvesti daleko odavde, tako sam umoran, treba mi odmor na tisuće godina, bez riječi i vječnih osmjeha/ ubijate me svojim opsesijama, novim konceptima i inovacijama... pogledaj ljude u tim kavezima od zgrada, čak niti ne znaju da igraju tvoju igru... da li me itko čuje da vrištim?'.

Naslovi: 1.Parasite, 2.Four drones, 3.Citizen, 4.Where the dogs will never sleeps, 5.Achievement, 6.Love, 7.At the end of the night, 8.Algorithm, 9.Don't define me as a pessimist, 10.Bad habits, 11.Black cages

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 02/04/2020

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Non Escape

DICHOTOMY ENGINE: Non Escape (2024)

| 17/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Liam Gallagher John Squire

Liam Gallagher John Squire: Liam Gallagher John Squire (2024)

| 16/03/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP

COMBICHRIST: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP (2024)

| 16/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Files 01-12, compilation

MORGUE FILE: Files 01-12, compilation (2024)

| 15/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Sakati paun

DEMENTRONOMES: Sakati paun (2024)

| 14/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*