Prvi susret sa Stinom dogodio mi se prilikom preslušavanja soundtracka iz filma "Romeo & Juliet". U pjesmi "Little Star" pronašao sam nešto novo i zanimljivo, što me natjeralo da krenem u potragu za njenim ostalim radovima. Što mojom spretnošću, što uz pomoć dobrih ljudi i prijatelja, skupio sam cijeli dosadašnji opus i nauživao se u njemu.

Specifičnost ove švedske pjevačice je njezin arhaičan i pomalo čudan glas, te prilično mračni tekstovi njenih pjesama. Glazba, koja, iako lagano depresivna, ne tjera u još veću depresiju, već na neki čudan način vraća raspoloženje.
Ne znam da li se dogodio neki sretan događaj u njenom životu ili je to samo prolazna faza, no ovaj, peti album po redu, odiše svježinom i veselom atmosferom dosad nepoznatom u Stininim radovima.

Početak albuma, "Everyone Else In the World" i dalje je melankoličan, no aranžmani su drugačiji i, moglo bi se reći, moderniji nego prije. Slijedi prvi od dva dueta s Brettom Andersonom, "Trainsurfing", u kojem je dosta teško prepoznati njegov glas, dok u drugom duetu, ujedno i najboljoj stvari na albumu, "Keen Yellow Planet", njegov bowie-vski glas dolazi do punog izražaja. Odlične su i brže (opet neuobičajene) "Lori Glory" (u kojoj Stinin glas podsjeća na Billya Corgana) i "Sharon & Stone", dok se u "Welcome To Happiness", iako to naslov ne dočarava, približava starim radovima.

Da je ranije izašao, vrlo lako bi ovaj album mogao zauzeti visoke pozicije na godišnjim top-listama, ovak mislim da će, nažalost, proći dosta nezapaženo u moru reizdanja i bestofova, koji su izašli usporedno s njim.
Uz ovaj album, toplo preporučam i vrlo sličan album mlade norvežanke Anje Garbarek "Smiling & Waving".

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 12/12/2001