home > mjuzik > Зелен, сончев ден, reizdanje

kontakt | search |

ФОНИЈА: Зелен, сончев ден, reizdanje (Балкан Велики, 2018)

Netom nakon što su koncem 2017. objavili 6. album "103ka", izdavač Balkan Veliki je početkom 2018. reizdao treći album ovog skopskog benda otkrivajući novijem auditoriju koji ih je možda poćeo pratiti od indie-rock EP-ija "Човек oд стакло" (2016) ili "Мислев" (2017) jednu sasvim drugačiju stilsko-žanrovsku osobinu koja se tek ovlaš provlači kroz ta posljednja recentna, daleko plića, post-punk/dance-rock izdanja.
[  ]

"Zelen, sončev den" je objavljen 2012. i predstavljao je vrhunac tadašnje faze benda čvrstim i žestokim punkom nerijetko zasutim i hardcore galopima dajući si tek kraći predah u devetoj pjesmi po redu "Последна елегија на…". S jasnom namjerom da vitaliziraju dotadašnju početnu epohu debija "Параноја" (2008) i drugog albuma "Петар Пан Синдром" (2010), glavni dvojac Krstev - Fotinovski okrunio je s 12 upečatljivih pjesama nakrcanih energijom, riffovima, zaraznim melodijama, pitko-razgovjetnim vokalom (Dani Krstev), pa i pop soničnošću koja je primjerice krasila prva dva albuma koprivničkih Overflow što su svojevremeno bili jedni među prvim protagonistima ovakvog Bad Religion stila na ex-Yu prostorima. Kroz nanizane kompozicije redaju slojevito uređene aranžmane pune divljeg elana kome se u nekoliko navrata pridružuje prateći gost na mikrofonu Fitz aka Feetz u ironičnim falsetima, no najubojitije oružje uz moćno naglašen ritam ovdje su koncizno uigrane dvije gitare koje se uz uobičajena punkerska 'duplanja' nameću i individualnim izletima inteligentno usklađenih oktava s tek rijetkim staccatima, a i još rijeđim solo dionicama. Jasno, priloženi video spotovi koje bend ima na youtube ne govori dovoljno o tome jer je rad u studiju ipak nešto drugo, ali može se zaključiti da u kontekstu bend itekako prati logiku čistog punka s atmosferom onih najajčih: Black Flag, The Clash, Cockney Rejects, ok, Ramones i Green Day kao nužno zlo, to svatko primjeti, čak i onaj koji je punk površno slušao i doživljavao.



Osjećaj te dvije uzajamno korespondirane gitare daje albumu upečatljiv žig stabilno isklesanog punk obrasca u kome nema praznog hoda razvijajući pravi dernek oživotvoren u nekoliko vitalnih pjesama kao što je primjerice uvodna "Game over" u kojoj se baš odražavaju svi navedeni stilsko-instrumentalni elementi ili "Некoгaш дa бидеме" što neodoljivo podsjeća na čuvenu "Dorothy" Overflow. Ima ih još ("3aминyвaм II дел","Caм cвoj poб", "Се' што имам" u stilu Minor Threat, "Tyкa нeмa иднинa"…). No, još bolji uron pružaju satiričko-ironični tekstovi napucani komediografijom života, dakako ispjevani na makedonskom u kojima vlada neizvjesno raspoloženje baš kao da su ovi momci 2012. na trncima priželjkivali dugo očekivani rasplet makedonskog bolnog povjesnog pitanja koje se pokušava epilogizirati upravo ovih dana - kako nazvati njihovu državu, njihove stanovnike i njihov jezik u kontekstu grčkog poimanja Makedonije koja si na račun prastare kulture i tradicije odavnina njihovo ime prisvaja kao svoje isto kao što se primjerice Ilirima smatraju i Hrvati i Albanci. Zato Krstev dovitljivo šara raznim metaforama o lošim glumcima, mirnim mudracima, silovanim ambicijama, općim definicijama, pilulama za sreću, mučeničkoj mržnji, želji za slobodom… i tako redom svašta kroz naoko benignu liriku, no malo sutra. Njegov gnjev, prkos, bunt i revolt su na visini opravdanog nacionalnog stava izvaljujući pjesme o ubojicama, potplaćenim sudijama, kojekakvim prevarantima i općenitoj gamadi koja je tu stalno negdje prisutna u svojstvu da zagadi život svojim kriterijima 'bolje voziti mercedes, nego hrabro hodati'.



Socijalno-politička potka ovog albuma je izrazita od stiha u stih, figure i otvoreni kriticizam nikako ne manjkaju, a ako iole nešto ovdje zamiriše na emotivne odnose što je Krstev lukavo podvukao preko prizme asocijacija na uobičajene ljubavne relacije s dozom pristojne pikanterije, pa i ponekom mekanijom psovskom, tipičnom za 'umivenije' punkere, samo je sofisticiraniji dio vrlo duboke ironije albuma koji ima vrlo dobar naziv za sve ono što se u Makedoniji desilo, dešava i što se tek treba dogoditi, ali ne želim ništa coprati, gatati i predviđati. Makedonci imaju veliki problem sa svim susjedima jer su premiran narod s potpuno sličnim vođama kakve imaju i ostale države na Balkanu: sjebanim, iskompleksiranim, geopolitički centriranim na bivše Osmanlijsko carstvo i Austro-Ugarsku monarhiju tvrdeći da su upravo te zone nekakvo njihovo vlasništvo nad kojim oni moraju imati nadzor i moć. Ekonomsku, političku, bilateralnu, bilo kakvu, ali moraju imati jer u ostatku svijeta nemaju ama baš nikakvu silinu i utjecaj.

Jedna od većih šteta je što album ranije nije bio 'vidljiv' na cjelokupnom području ex-Yu kada su ovi Skopljani previše stidljivo i gotovo nezamjetno vrludali u potrazi za globalnim auditorijem, ali kako god, "Zelen, sončev den" je odličan pop-punk album koji mnogo toga govori da iz bivše jugoslavenske velike federacije tranzicija u neko bolje društvo nije ostvarena od Vardara do Triglava, pa makar se Фoниja samo bavi uglavnom kurentnim problemima u Makedoniji. Svi se možemo uživiti u prevarantski pohlepni materijalizam bez obzira živimo li u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Crni Gori, na Kosovu ili bili neki jadni carinik u Đevđeliji. Priča je potpuno ista. Sva sranja cijele Europe službeno dolaze preko Đevđelije, a za to ovaj bend nije ni najmanje kriv. On ih samo generira u snažnu punk priču s krizne granice našeg dragog i lijepog Balkana kojeg svi žele na bilo koji način uzeti, ukrasti, oteti, prodati, helenizirati, suvremenizirati, germanizirati, panonizirati, odvojiti od slavenštine i našeg zajedništva s praktičkim istim jezicima i vrlo sličnom kulturom i religijom koja se odvaja tek nezamjetno, izuzev ako nisu drastični nacionalistički ekstremi u pitanju, a takvih ima nebrojeno mnogo.

Фoниja je stoga 'naš' bend, pravi slavenski punk na makedonskom jeziku s mogućim odgovorima na kurentne probleme.

Naslovi: 1.Game over, 2.Зелен, сончев ден, 3.Некoгaш дa бидеме, 4.Убивajки гo Пapмeнид, 5.3aминyвaм II дел, 6.Beчнo вpaкjaнje кoн…, 7.Caм cвoj poб, 8.Се' што имам, 9.Последна елегија на..., 10.Cе' уште жив, 11.Tyкa нeмa иднинa, 12.3eми нeкoj дpyг

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 21/02/2018

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Heir To Despair -絶望を受け継ぐもの

SIGH: Heir To Despair -絶望を受け継ぐもの (2018)

| 08/12/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: II

WIZARD OF STONE MOUNTAIN: II (2018)

| 04/12/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Anatomia de la Vacuidad

LUCAS ALVARADO: Anatomia de la Vacuidad (2018)

| 03/12/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Tihi dogovor

MATEJ KRAJNC: Tihi dogovor (2018)

| 30/11/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Yoga, EP

SCHLAASSS: Yoga, EP (2018)

| 27/11/2018 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Зелен, сончев ден, reizdanje
  • Параноја (2008)
  • Петар Пан Синдром (2010)
  • Зелен, сончев ден (2012)
  • Мојот Пекол (2013)
  • Магла (Сплит со Culture Development), EP (2014)
  • … без име (2015)
  • Човек oд стакло, EP (2016)
  • Мислев, EP (2017)
  • 103ka (2017)
  • Зелен, сончев ден, reizdanje (2018)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*