Malo je domaćih indie-rock bendova u posljednjih nekoliko godina stupilo pod reflektore domaće alternativne scene tako efektivno i sveprisutno kao Lika Kolorado koji još od pobjede na 21. HaGeeF festivalu kao da iskaču iz paštete, tim više što je bend sastavljen od različitih poznatih lica otprije prisutnih na domaćoj glazbenoj (i filmskoj) sceni. Ne treba zanemariti ni činjenicu da je Lika takvu reputaciju ostvarila u ozračju u kojem se od strane publike i kritike uglavnom hvale izvođači s većom zvučnom prisutnošću zapada, odnosno onoga što se smatra trendom u britanskoj ili američkoj alternativnoj glazbi - od povećane primjese elektronike, do sad već izuzetno otrcanog a la Mac DeMarco dream-pop + lo-fi zvuka. Svojevrsni hype koji se stvorio u određenim krugovima u nadolazećim se mjesecima ipak pokazao prilično opravdanim budući da su odlični najavni singlovi Smiješ zaurlat, Kralj, Sigurno i Samuraj prikazali bend u itekako pozitivnom svjetlu. Bend se, kako u najavnim singlovima, tako i u svježijem materijalu koji smo dočekali na albumu prvijencu, pokazao prilično udomaćenim u klasičnom indie-rock i pop-rock zvuku, pogonjenom odličnom ritam sekcijom. Upravo ritam sekcija spašava numere kod kojih se osjeća pomanjkanje u melodijskom ili lirskom aspektu, primjer kakve je i Gas koja otvara album. Iako jedna od "agresivnijih" pjesama na albumu, što se daljnjim preslušavanjem pokazuje kao dobrodošla iznimka, Gas izvan kombinacije bubnja i basa, ostaje prilično nezanimljivo lutanje kroz jedan od razbacanijih i suviše forme lišenih tekstova autora Filipa Riđičkog. Nakon na trenutke pipsolike Sretne stvari slijedi već spomenuti singl Sigurno, brzopotezna šatro balada u originalu popraćena odličnim spotom u režiji samog Riđičkog, kojoj se može zamjeriti tek mutna produkcija koja odstupa od inače izvrsno odrađenog posla. Na pjesmi Glad, kroz zanimljiv ali ultimativno neuspjeli pokušaj sklapanja lirike od popularnih fraza (npr. "džabe si me krečila"), postaje očitije ono što se eventualno moglo naslutiti već u prve tri pjesme na albumu - njegova nekonzistentnost. Tako Lika, izuzev centralnog Kralj-Samuraj-Smiješ zaurlat dijela, na albumu nema dionice koja spaja tri jednako dobre pjesme. Sretnoj stvari prethodi Gas, između Sigurno i Kralja se nalazi Glad, a Mirisu auta moje majke prethodi traljava Jelda, jelda koja zvuči kao otpadak nekog britpop demoa s Walta (PCVC, 2013.). Međutim, nekonzistentnost se ni u kojem slučaju ne smije zamijeniti za nekoherentnost koje ne postoji ni u tragovima. Naprotiv, kroz cijeli album (a najviše u već navedenom, centralnom dijelu) Lika je dokazala da unatoč ne tako dugom periodu "života" ima svoj karakteristični i kvalitetno profilirani zvuk koji uz fine melodije i čestu prisutnost laganog wall of sounda oblikuju album da, sukladno njegovom artworku, odiše dobrodošlom svježinom i prostranošću. Za kraj nam ostaje tek Miris auta moje majke, profinjeno nostalgična i autentična numera koja hvata Riđičkog u najintimnijem izdanju, čineći tako trijumfalan završetak albumu za koji nikad u potpunosti nisam dobio dojam istinske lirske i emocionalne ogoljenosti, sve do, eto, njegovog završetka.

Smiješ zaurlat je album koji po mom mišljenju ima svoje mane u obliku natruha pretencioznosti koje se katkad javljaju na manje očitim dijelovima pjesama te već obrazložene nekonzistentnosti koja pomalo izjeda konačni dojam. Ipak, kvaliteta i potencijal koje bend, kako u lirskom, tako i u glazbenom smislu imaju, u mojim su očima i ušima neprikosnoveni. Lika Kolorado se unatoč manjkavom albumu prvijencu pokazala kao glazbena sila čije vrijeme (nadajmo se) tek dolazi i koja unatoč nekoliko krivih skretanja, može iznjedriti fantastične pop-rock dragulje, ali i tihe i intimne zapise s kojima se mnogi mogu istinski poistovjetiti i na određen ih način primiti kao svoje - a tako nešto mogu tek rijetki.

ocjena albuma [1-10]: 7

ivan blažinović // 03/02/2018