Nema ovdje mnogo filozofije: debitantski rad friškog benda Ryan Pattersona, gitariste i pjevača punk/post-hardcore benda Coliseum iz Kentuckyja bitan je zaokret na skuliranije post-punk/ gothic formate koji po svemu nalikuju na The Sisters Of Mercy. Njegov originalni bend ima u asortimanu žestoki izričaj nanizavši od 2004. čak 15 izdanja (zadnji album "Anxiety's Kiss" izašao je 2015.), a da bi se odmorio od tih energičnih baraža, u proljeće 2017. pokreće ovaj frakcijski trojac zajedno s gitaristom Nick Thienemanom (iz Young Widows) i basisticom Shelley Anderson prvo obavivši singl "Always hell", a potom koncem iste godine i ovaj EP koji je ustvari produženi dvostruki singl s obzirom da obuhvaća svih 6 pjesama koje imaju na lageru. Kako nemaju bubnjara (za koncerte im je rezervirana stanovita ličnost pod nazivom Mother), oboružali su se ritam mašinom u najjednostavnijim tempovima, te se uz još poneki stisak na synth vratili u zvučne sfere gothic/post-punka kakvog poznajemo još od vremena ranih 80-ih. Gitare, što je zanimljivo ne filaju riffove, iskrzane sekvence, struganja i te znane post-punk cake već fino ukrašena staccata s mnogo disonantnih atmosferičnosti, a bas je opet jednostavnih prostornih melodičnosti što sve skupa nalikuje Aldritchevoj ekipi koja se kreativno zaustavila ranih 90-ih nakon kojih nije snimila nikakav novi materijal.



Pjesme su sadržajno linearne, ali daleko od toga da nemaju svoj šmek: govore o horror/noir imaginaciji inspiriranoj kratkim pričama Joyce Carol Oates (posebice pričom "Kuda si išao, gdje si bio?") reflektirajući se na tinejdžerski egzistencijalni teror, strahove i unutarnje paranoje poput psihološkog hipohondera koji je nadomak potisnute psihoze i šizofrenije. Prvi dio EP-ija su 3 friške pjesme specifičnih konfiguracija od kojih se izdvaja singl "At play in the night tide" s obiljem prevrtljivih karaketa u fabuli, dok je drugi dio taj ranije objavljen singl s još dvije kompozicije: "Plate glass eyes" je brzog tempa, a "Tectonic shift (Continental mix)" je opet uronjena u dark-wave s novom varijantom koju je rekonstruirao Ben Chisholm, multiinstrumentalist najpoznatiji po radu sa Chelsea Wolfe. Varijanta je napucana atmosferičnim industrialom s podosta synth/electro efekata.

Sve to skupa nije daleko niti od literarnih preokupacija Leonard Cohena, Nick Cavea i Peter Murphyja: ima ovdje poprilično pikantno zamračenih stanja koje se referiraju na pomrčinu američkog sna, kronične boljke posljeratne Europe i kurentene društvene događaje tako da se može sasvim opravdano fiksirati činjenica kako je bend sa samo ovih 6 pjesama napravio posve solidan performans koji ima svoje značenje, funkciju, ulogu i zadatak.

Naslovi: 1.Duplicate days, 2.At play in the night tide, 3.In the trance of love, 4.Always hell, 5.Plate glass eyes, 6.Tectonic shift (Continental mix)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 28/12/2017