Ovaj, trenutni sextet, osnovan je 2005. u Philadelphiji od strane dvojice prijatelja, ujedno i dva jaka autora Adama Granduciela i Kurta Vilea. Ubrzo nakon prvog albuma (2008) Vile je napustio bend, posvetivši se solo karijeri, no da pokaže da su se rastali u miru, dao je svoj obol drugom albuma na par pjesama.
Iako su ih uvijek trpali u "indie rock" ladicu, čak i ako prva dva albuma možemo usmjeriti u tom smjeru, posljednja dva to svakako nisu.

Na nagovor ljudi kojima vjerujem, (pre)dugo sam slušao "Lost in the Dream" i nikako nisam uspio dokučiti što bi jednog prosječnog indie slušača moglo tu privući. Kenjkavi Dylanovski vokal i bogate elegične melodije sličnije su nekom AOR izvođaču, a samo izdavačka kuća (Secretly Canadian) mogla ih je povezati sa indie scenom.

I s novim albumom pokušao sam im dati šansu, iako me prvi singl, epska Thinking of a Place nije posebno oduševio kao mnoge druge, no imao je simpatičnu, ugodnu uhu melodiju uz zanimljiv i netipičan spori solo na gitari.

Ostatak materijala na ovom albumu nudi raskošne melodije, koje većim dijelom podsjećaju na razdoblje srednjestrujaških ljigavih bendova osamdesetih godina (Dire Straits - Holding on, Nothing to Find) te vokal koji je križanac spomenutog Dylanovog (Knocked Down) i Pettyevog (Pain), što i spada pod Atlantic, za koji su u međuvremenu potpisali.

Ako se netko nađe među nabrojenim referencama i može ih spojiti u cjelinu, definitivno će uživati u ovih nešto malo više od sat vremena, no sad sam definitivno uvjeren da ovo nije za mene. No, vjerujem da bi mi Holding on više odgovarala pri čekanju koncerata na Šalati ili Domu sportova, od Sultans of Swing ili Walk of Life.

ocjena albuma [1-10]: 6

pedja // 13/09/2017