Stvarno je teško ista novoga reći o The Church jer su tu ipak već nekih 25 godina, ali ipak oni se sami uvijek pobrinu za nova iznenađenja. Njihov novi, tko zna koji po redu, album "Uninvited like the Clouds" govori da oni itekako imaju sto reći i da nisu još spremni da ih pošaljemo u mirovinu. Jer već od prvih taktova prve pjesme "Block" sve je poprilično jasno. To su The Church kakve volimo. "Block" sa svojim hipnotičkim ritmom je svojevrstan nastavak "Priest = Aura" i na najbolji mogući način otvara album. Steve Kilbey zvuči kao da dana nije ostario u zadnjih dvadesetak godina.

Druga po redu "Unified Field" je jedna od onih pjesama zbog kojih se razvila teorija da je druga pjesma na albumu uvijek najbolja. Zaista je šteta što ova pjesma nije bila single samo zato da je više ljudi čuje jer je svojevrstan tour-de-force, ali to su The Church. Do kraja albuma situacija se ne mijenja tako da smo naposljetku potpuno neočekivano bogatiji za još jedan odličan The Church album. Zanimljivo je što mi muzika koju rade Marty Willson-Piper i Steve Kilbey i dalje zvuči kao da je istovremeno i ispred i iza svog vremena. Nakon slušanja "Uninvited like the clouds" mogu se samo nadati da The Church na svom zagrebačkom koncertu neće svirati previše starih pjesama i da će se usredotočiti na zadnja tri album ali kako god da bude bit će predivno.

ocjena albuma [1-10]: 9

kris // 09/03/2007

PS: Najbolje - Unified Field, Easy