Bivša pjevačica beogradskog pop rock benda Svi na pod!, Bojana Vunturišević, dvije godine nakon napuštanja benda objavila je svoj debutanski album. Izašao je u ožujku ove godine u izdavačkoj kući Mascom Records.

Iako Svi na pod! Nije tako poznat u Hrvatskoj (?), u Srbiji su ga krasili epiteti kao što je "jedan od najistaknutijih bendova nove scene." U Zagrebu ste ih zajedno s Bojanom mogli vidjeti tri puta (1, 2, 3) u proteklih sedam godina, a dobra poveznica sa Zagrebom im je njihova prerada pjesme Zlato od Vještica s kojom su se i probili na scenu. Svi na pod! više ne djeluju, ali zato se Bojana probila na scenu najavnim singlom novog albuma Kese etikete. U intervjuu za crnogorski portal Vijesti, Bojana je otkrila da nastupa s bivšim gitaristom iz benda, Ivanom Mirkovićem Bambijem i beogradskim DJ-om i producentom, MKDSL-om koji je zadužen za sve popratne zvukove, dok Bojana zasad samo pjeva, sklada, piše, ali na stejdžu joj se uskoro možda pridruži sintesajzer.
Na albumu je surađivala s kolegicama, naime tekst pjesama Kese etikete i E70 napisala je Minja Bogavac, beogradska dramaturginja i Bojanina prijateljica, a na nekim od ostalih pjesama također su zajedno radile.
Uz to, Maša Seničić, također dramaturginja, napisala je tekst za Noćni program.

U nastavku slijedi školski izvještaj preslušanog albuma.

Spomenuta Kese etikete je ujedno i prva pjesma na albumu koja je izazvala dosta pažnje. Uzbudljive komentare i prepirke publike možete popratiti na Bojaninom YouTube kanalu gdje je i objavila čitavi album za besplatno preslušavanje.
Kese etikete kritika je potrošačkog načina života. Bojana pjeva u prvom licu, tako je lirski subjekt djevojka koja kupuje razne stvari opravdavajući se da joj to stvarno treba, a u trenucima odaje da je usamljena i da je to zapravo bijeg od realnosti i sebe. Pa kad i dolazi do toga da se "seti sebe", radije odustaje i naziva se glupom zbog toga. Kvalitetan tekst upakiran je u elektro/trap pop zvuk. Bojanin vokal ovoj pjesmi daje dodatnu čar kao odraz psihičke nezrelosti nositeljice radnje.

Iduća pjesma s albuma je Amy i Blake. Ovdje lirski subjekt svoju ljubavnu priču uspoređuje s naslovnim parom. Možda ste gledali dokumentarni film Amy (2015) koji je dobio i Oscara te godine. Film je upravo otkrio široj javnosti koliko je ovaj par imao nezdrav odnos i kako je to zapravo loše utjecalo na samu Amy Winehouse, a možda je i krivac njenoj sudbini. Stoga je Amy i Blake zanimljiva pjesma, melankolično-tragična zbog fatalne zaljubljenosti i neobičnog glazbenog aranžmana također upakiranog u elektro pop zvuk, ali je zanimljiva i zbog igranja s pop kulturom. Pjesma je dobra jedinica albuma, ali ju nažalost u pripjevu krase najlošiji stihovi albuma: "Kad ne postoji ništa drugo, molim te daj mi da traje dugo. Kad ne postoji druga tema, molim te ne daj da je nema." Malo nezgrapno i, da se ponovim, nezrelo, ali ovdje je zasigurno nenamjenski.

Bes shvaćam kao zanimljivu kritiku aktivista i revolucionara s društvenih mreža (u zadnje vrijeme popularna tema kod bendova koji ponekad progovaraju o društvenim problemima). Upravo u tom smislu zanimljiva je prisutnost psihodeličnih zvukova, jer nositelj priče je gotovo podvojena ličnost. Igranje s vokalom također se uklapa u čitavu priču: kad iskaljuje bes dere se, ali ne punim glasnicama, već simptomatično prigušeno, a ostale dijelove pjesme pjeva na taj način da pojačava ciničnost pjesme.

Naslovna numera Daljine je uz Kese etikete vjerojatno najjača stvar s albuma. Ovdje ubacuje trap elemente te povremeno loop back vokale. A sam tekst progovara o ljubavi kojoj nije teško prebroditi daljine. Iako mi se jako sviđa, teško će zamijeniti drugu asocijaciju na naziv pjesme i albuma, a to je onaj od Nine Romić.

Noćni program je naziv iduće stvari koja je najviše elektro na albumu, čak je i vokal filtriran kroz auto tune. Progovara o strastvenoj ljubavi, sukladno tome u završnici ima snažne dionice popraćene zvucima saksofona.

Sada žurim još je jedna ljubavna pjesma na albumu. Ako je prošla stvar bila najviše elektro, ova je definitivno najviše pop. Podsjeća me na neku pjesmu s Billboarda od prije par godina, ali ne mogu se sjetiti točno o kojoj stvari je riječ. A to valjda i je poanta pop pjesme. Tekst govori o kraju ljubavnog odnosa i odlučnosti o raskidu. Zanimljivo je stoga što je ovo najveselija pjesma na albumu.

Pjesma koja slijedi Suzana govori o novom početku te je tekstualno otvorena širokim interpretacijama. Možda je to nastavak prethodne pjesme, ako jako nategnemo priču. Ovom pjesmom vraća se melankoličan ton albuma koji je uzeo predah uz prošlu stvar, a ovdje je opet popraćen zvucima saksofona.

Vetar u kosi nastavlja niz pjesama o ljubavi i putovanjima. Pjesma je bogata bojama, krasi ju dobar refren i možda ćete ju htjeti slušati "u vozu za more." No poznajući HŽ, sumnjam.

E70 vraća fokus na elektro, tj. synth zvuk ovog albuma. Sam naziv pjesme aludira na prometnicu koja povezuje Zagreb i Beograd, a pjesma i o tome govori kroz zgodne igre s kulturnim predodžbama i riječima gdje su ta dva glavna grada postavljena kao mala dihotomija. Neki će reći još jedan produkt jugonostalgije, ali ne nužno. Ovom pjesmom album završava, a zaokružuje i konačnu priču da ovo ipak nije samo još jedan pop album u nizu. Zvukom i aranžmanom stvar malo podsjeća na Lollobrigidu, ali to je tako kod ovakvih žanrova, asocijacije su neizbježne. Štoviše, Bojana je u jednom intervjuu rekla da je pjesma i posvećena Idi Prester pa tim još zgodnije. Album bi se najbliže opisao kao synth pop, a koketira s različitim žanrovima od pjesme do pjesme. Autorica ovaj album opisuje kao čisti pop čime je u startu riješila neke zlonamjerne kritike i bezazlena promišljanja. No svakako bih rekla da su stvari E70, Kese etikete i Bes mnogo više od samo popa.

Iako produkcijski zvuku fali malo finoće, album je definitivno osvježenje na sceni koje u cijelosti može poslužiti umjesto bilo koje regionalne ljetne playliste. Upravo bi njegova raznolikost u takvoj situaciji bila i više nego dobrodošla.

ocjena albuma [1-10]: 7

kata.strofa // 09/06/2017