home > mjuzik > Gobbledegook

kontakt | search |

HEXENSCHUSS: Gobbledegook (d.i.y./ Five Roses Press, 2017)

Ne znam baš da li je osim odavno upokojenih i netragom nestalih genijalaca Genghis Tron, te sporadično grebajućih Trans Am, a i pionirskih eksperimenata Gary Numana itko zalazio u teritorij hard elektronike tretirajući zvuk klavijatura poput hard-rock riffa. Jeste, sad bi se ovdje mogla razvezati čitava debata, no činjenica jest da je synth-pop dovoljno star da niti Kraftwerk, a niti Depeche Mode više ne znaju stvoriti zanimljiv i uzbudljiv zvuk.

Sjećam se jednog starog teksta o D.A.F. iz ex-Yu magazina Džuboks. Nemam ga momentalno pri ruci da navedem tko je potpisnik tog teksta iz, čini mi se 1982., ali novinar koji je pisao nije baš bio najsigurniji da je album "Für immer" predstavljao tada aktualni synth-pop, a niti Gabi Delgado i Robert Görl nisu znali točno protumačiti što su točno s albumima "Alles ist gut" (1981), "Gold und liebe" (1981) i spomenuti "Für immer" (1982) napravili. Samo su željeli ostvariti nešto novo i uzbudljivo s pokojnim Konrad Plankom (1940 -1987) u njegovom studiju u Kölnu odakle je planetarno plasirao mega proizvod "Vienna" Ultravoxa i prve radove Kraftwerk, Neu! i Cluster koji su promijenili percepciju rock undergrounda. Naravno, tek mnogo kasnije ta D.A.F. glazba se nazvala electronic body music (EBM) jer je odudarala od synth-popa punkerskim pristupom koji je opet otvorio vrata mnogim podvrstama i križanaca svega i svačega.
[  ]

Tako mi se čini da i ovaj bend iz Amsterdama ima vrlo sličnu podudarnost. Čine ga klavijaturist Gil Lutz (Mambas, Malka Spiegel) i bubnjar Assi Weitz koji je jedno vrijeme bio i s našim Razorblade Jr. u Gone Bald (2008-2011). Stilski su jako teško ukalupljivi u neki postojeći žanr elektronske plesne glazbe i prvo pri čemu bi se trebala odagnati svaka sumnja u njihovu originalnost je prvi album "Hexenschuss" (2014) koji ne donosi skoro baš nikakve naznake u što će se zvuk razviti. Taj prvi album jest zanimljiv poput elektronskih pjesama Trans Am, ali nedovoljno jak i moćan. Nema potrebitu energiju koju su očito tražili i pronašli je s osvježenim, pojačanim Lutzovim stiskom na klavijature gdje je on tom synth-pop/industrial zvuku dodao papučicu distorzije. I tu počinje sasvim nova priča…



Odmah je za uvodnu temu (sve su instrumentali) "Are you multifocal?" snimljen i video koji mnogo toga govori gdje se Hexenschuss kreću obazirajući mnogo pažnje na degradiranje nacionalnosti u EU. Sam bend radi na relaciji Tel-Aviv - Amsterdam i nema ama baš nikakvih otvorenih 'naci' floskula. Njihov zvuk kojeg ovdje pokazuju na skoro 45 minuta materijala je sasvim novo poglavlje elektronskog dance-music žanra. Podebljani synth koji reži poput hard-rock gitare uz učestali stisak na wah-wah ("Pig"), klaviristički minimalizam što podsjeća na industrial belgijskih Thot s pozadinskim efektom nalik na opako distorziranu gitaru ("Dampfnudel of doom"), režavi Gary Numan/ Trans Am-ovski synth umjerenog tempa što se pretvara u slojeviti trance ("Das bus"), post-punk figure ("Fakakt", zanimljivo i na hrvatskom, ne?), math-rock ("Flyting words"), pa i nekih laganijih i naoko mirnijih trenutaka ("Capital pledge", "NGenerator"), međutim album od početka do kraja oduševljava upravo tim specifičnim 'hard' zvukom klavijatura koje su potpuno neuobičajene u synth-pop sferi. Imaju i onu dozu The Young Gods kada niste sigurni da li je samplirana gitara ili je Al Comet nešto 'kemijao' sa zvukom, a sam minimalistički pristup melodiji dramatizira cijelu zvučnu fabulu u mračan kontekst, a tek kad se pogleda stravičan horror video za "Insert", diskusija se može razviti u vrlo širokim razmjerima.



Glazba je draramaturški posložena u koncept dinamičkog minimalizma jako dobro znanog od vremena The Velvet Underground i The Fall, nimalo nije kompleksna figura kao što to niti sam rock kao žanr u principu nije. Zbog toga nam je svima i toliko drag i volimo ga jer nije posesivno zahtjevan kao jazz ili klasična glazba. U ovome spotu je samo jedan lik Andreas Hannes prenio sve boljke naše civilizacije pune anksioznoisti, frustracija zbog glupo sročenih načela i nemogućnošću da se bilo što ostvari u životu. Puno toga podsjeća na čuvenog Byrnea sa "Stop Making Sense" remek-djela, a ovo nimalo nije daleko od toga.

Treba čestitati ovom vrlo hrabrom instumentalističkom dvojcu na odličnoj glazbi koju se možda isprve pogrešno percipira kao 'plitku' zbog učestalog dinamičnog minimalizma, no nakon mnogih preslušavanja otkriva se velebna punk suština suvremenih ljudi što se bave progresivnim minimalizmom EBM žanra provučenog kroz hard zvuk. Jednostavno genijalno.

Naslovi: 1.Are you multifocal?, 2.Pig, 3.Dampfnudel of doom, 4.Das bus, 5.Fakakt, 6.Flyting words, 7.Capital pledge, 8.Krautrockpastiche, 9.NGenerator, 10.Insert, 11.Nina dög, 12.Leftfield, 13.Schlafsysteme

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 30/04/2017

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Beton

Kandžija: Beton (2018)

| 21/06/2018 | ivan blažinović |

>> opširnije


cover: Hyperbola

dRUMELODY: Hyperbola (2018)

| 21/06/2018 | pedja |

>> opširnije


cover: Galaxina Mon Amour

RONY PLAYSTATION: Galaxina Mon Amour (2018)

| 20/06/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Greetings From Black Mountains

GENERAL CLUSTER: Greetings From Black Mountains (2017)

| 19/06/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Dva pola ljudske prirode, EP

SANTORIUS SANTORIUS: Dva pola ljudske prirode, EP (2018)

| 18/06/2018 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*