Debi album "Corrado Zeller" je objavljen samo 4 dana nakon onog koncerta u zagrebačkoj Močvari 27.I 2015. kojeg sam, nemam pojma kako i zašto, propustio. Šta sam te večeri radio, ne bih se mogao sjetiti, čini mi se da sam se zabavljao preslušavanjem povratničkog The Pop Group albuma "Citizen Zombie", ah, šta sad vrijedi kukati za prolivenim mlijekom... A i album mi je promakao ispod radara, a toliko mi se dopao njihov nastupni debi EP "Red Desert Orgy", sada već daleke 2012. A od tada su se ovi Francuzi iz Avignona pretumbali u postavi - od kvinteta postali su kvartet bez frontmena Felixa koji ih je napustio negdje između spomenutog EP-ija i debi albuma, pa se ostatak benda u nepromijenjenom sastavu odreda prihvatio vokalnih zadataka. Od onog početnog školskog sludge/doom izraza tromog Black Sabbath, prešli su na osjetne disonantno-melodične inverzije black post-metala s podosta kompleksnijim pristupom, ali ne opet onoliko razvučenim kao na prethodnom albumu gdje su imali jednu temu od čak 18 minuta. Ovdje su kompozicije u optimalnim duljinama do 8 minuta vođene 'up & down' periodima, pa ipak se uz same pojmove sludge/doom žanrovske klasifikacije nazire i puno više toga. Naizgled sve miriše na post-metal, međutim kompleksnost materijala upućuje na metal/ambient/black sfere s hardcore screamo elementima križanih s domicilnim stilom pri čemu nema nikakvih određenih pravila. Uočava se da je bend potpuno sazrio u snažnu kreativno-sviračku mašinu redajući slojeve navedenih žanrova i stilova kao vlastiti legitimni izraz premda bi se uvodnik otvarajuće "Burn brighter" mogao deklarirati kao math-rock okupljen oko staccato pletenja, a također uvodnik "End up cold" mekšim post-grunge manirom, no to su im samo tek početni riffovi na koje vješto nizaju raznorazne naslage nepravilnih konfiguracijskih oblika što u slučaju "Seventh circle" poprime i doom/sludge disonante ili u završnoj "Fire" relevantne osobine blacka na početku, te post-metala u drugom dijelu kompozicije. Najkraći komad "Zone theory" od svega dvije minute kombinira hardcore screamo s moćnim riffoidnim udarcima koji očekivano ili ne odšetaju u laganu instrumentalnu ambijentalku "Rejuvenate" koja, pak, nema ama baš nikakve veze s distorzijama i mračnim opservacijama. Za razliku ot toga, obasipa pozitivizmom i prozračnošću kao da se ne radi o istom bendu.



A kad se sagleda cjelokupni materijal, on opet miljama odskače od debi EP-ija iz 2012. Po ničemu se ne mogu povući adekvatne paralele što pak govori o tome da se bend uistinu razvio do zavidne razine kompaktno krojene svirke izbjegavši repeticije i linearno posložene funkcije gitara. Svaki instrumentalist uz vokalni rad kojeg je vrlo teško rezignirati tko od njih vrišti u kojoj dionici (teksta ionako nema mnogo) ima i svoje osobne sviračke doprinose. Nitko nije uronjen ili zagušen nekim frekvencijskim medikamentima što je opet zasluga tehničke ekipe koju ponovno čine Mathieu Croux - Mouffi (snimatelj, mikser) iz Montpelliera i Collin Jordan (mastering) iz čikaškog The Boiler Room. Svi oni su stvorili intenzivan doživljaj neočekivanosti ovih 6 sjajnih komada bez ikakvih klišeja, evidentnih uzora i prototipova. 'Slani bazen' je u tom pogledu unikatno transžanrovsko ostvarenje koje se poprilično odmaknulo od sludge/doom relacija istraživajući mogućnosti ovakvog izraza u obogaćeni sadržaj gdje ne manjka niti psihodeličnih intervala, headbanginga i oštro raspojasanih galopirajućih tempova. Iznenađenje koje iskače iz osnovnih postavki stila.

Naslovi: 1.Burn brighter, 2.End up cold, 3.Seventh circle, 4.Zone theory, 5.Rejuvenate, 6.Fire

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 24/04/2017