Stari snimak ovog banda kojeg su mi dali prilikom njihovog nastupa na Novom zvuku (5.V 2009) u Saxu je pravi starinski jugoslovenski novi val u fahu ranog Filma i Azre s blagim konotacijama na rockerskiju Daleku obalu. Glavni lider banda je autor, pjevač i gitarist Zoran Kamčev koji vokalno podsjeća na oporog i prgavog Juru Stublića iz ranih '80-tih. Ovdje su svirali Robert Dimitrovski (bubnjevi) i Krešimir Hibšer (bas), a nakon njihovog odlaska u postavu su došli Miroslav Bjelajac (bas i prateći vokal) i Damir Šumak (bubnjevi, prateći vokal). Materijal ima 12 vrlo lijepih pjesama koje da su igrom slučaja objavljene negdje u periodu 1980-82, postale bi barem omanji hitovi u rangu Stidljive ljubičice, Parlamenta, Animatora, Mettesijeve Patrole, prvog albuma Poslednje Igre Leptira jer je to baš upravo glazba koja je tih godina bila jedan od najisplativijih tržišnih glazbenih artikala. Znala je i Azra napraviti sličnih lakših pjesama, primjerice "Lijepe žene prolaze kroz grad" uz dobar dio skladbi sa prvog albuma.



Ovdje Zoran Kamčev s neskrivenim (i nadasve iskrenim) žarom govori i pjeva o posve jednostavnim stvarima na relaciji muškarac - žena, a sudeći po njegovoj dugogodišnjoj prisutnosti na hrvatskoj rock sceni, na ovom materijalu je ponovno vratio djelićak duha vremena kojeg su nažalost uzeli neki hohštapleri-probisvjeti koji s rockom blage veze nemaju. Nije da je Turobni Moyer nešto specijalno kvalitetan band na ovome zapisu u trajanju od 40 minuta, ali pjesma poput "Pravi dan" da je primjerice objavljena u vrijeme ex-Yu novog vala i "Zamisli život u ritmu muzike za ples", postala bi sigurno legendarni hit. Zoran kao i spomenuti Jura Stublić nije osobiti pjevač, ali ima sasvim jednostavne i direktne tekstove koji pogađaju bez obzira na rockerski svjetonazor. Najbolji primjer je sjajna surf-new wave skladba "Teški dani" sa sljedećim tekstom 'sjedim kraj telefona, listam adrese i brojeve/ očajan osjećaj, zamišljam nekadašnje prijatelje/ skupljam hrabrosti, želim doznati što se desilo sa vama, ali bojim se da ste zaboravili mene/ I zajedno kada smo dizali u vis čaše, sretni što smo skupa slavili vrijeme koje je tada bilo naše... jeste li stigli, tamo kamo ste željeli, ili je sudbina prekinula vaš put/ želim da to što ste poznavali mene, nije bilo uzalud'. Kompozicija je vrlo emotivna, te je Zoran tematski pogodio točno u međuljudske, privatne odnose koji su u ovom strelovito brzom suvremenom životu postali sve lošiji i lošiji. Kada se ovo usporedi s onom katastrofom od banda zvani Kolodvor, ovo je pravi procvat iskrenih emocija. Prekrasna je stvar, bez ikakve sumnje... Nema veze što su neki likovi prilikom njihovog nastupa u Saxu govorili da je ovo retro band, neka... Mladi ljudi iz današnje rock generacije uglavnom ne mogu prepoznati snagu njihovih pjesama zato jer od nesretnog rata naovamo nisu doživjeli romantično doba ex-Yu rocka koje zamišljaju prema brojnim retro parametrima koje im serviraju mediji.

Šteta, jer Zoran Kamčev ima brdo pjesmi s kojima može napraviti pravi put za naprijed. Ostatak materijala je posve u duhu novog vala, pa se tako ovdje nalazi svojevrsni ska ("Promašaj") uz podosta luzerskih tema ("Spas", "Kratak rastanak", "Posljednja nada"), no autor, a i band nikako nisu poput cijelog niza demo izvođača koji ne znaju kuda bi sa sobom i doslovce se vrte u krug. Zoran je izgrađena osoba u zrelim godinama koja zna vladati svojim postupcima, samo je velika enigma što je taj čovjek čekao tako dugo... Neznam koliko može uspjeti lagana skladba "Dani do penzije", ali u njoj postoji generacijski osjećaj, onako kako bi primjerice trebali zvučati Prljavo kazalište koji su odavno postali sami svoja parodija. Tekst glasi 'ženu čudnu imam, želi samo glavom da klima, kad među nama ne štima, pokazujemo to svima/ glavu ćelavu imam, slijepe ulice uvijek nađem, ali za sad uspješno sam svoj život krojiš, pripremio si se dobro, dane do penzije brojiš'. Vrlo lijepa pjesma je "Jučer, danas, sutra" s vrlo banalnim i nevinim tekstom, a da ga je kojim slučajem napisao i otpjevao Morrissey, bio bi jedan od hitova brit-popa. Čudni su ti putevi r'n'r-a...

Ima tu sijaset vrlo dobrih i uglavnom veoma iskrenih, te radiofoničnih pjesama kojima treba samo kvalitetna produkcija da bi sjele na pravo mjesto u eteru. Da su ove pjesme kojim slučajem plasirali Bregović, Ripper ili Hladno pivo, sasvim sigurno bi postale veliki hitovi. Paralelno sa ovim demo materijalom objavljen je i prateći DVD sa video zapisima s koncerata u KSET-u (24.V 2004), Praćki (2.VI 2005) i sa studijskog snimanja tokom proljeća 2004.

Naslovi: 1.Pravi dan, 2.Cilj, 3.Teški dani, 4.Promašaj, 5.Među nama, 6.Spas, 7.Kratak rastanak, 8.Posljednja nada, 9.Loš savjet, 10.Dani do penzije, 11.Jučer, danas, sutra, 12.Više sreće

(objavljeno na Terapiji 23.06.2009.)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 04/03/2017