I Turobni Moyer su jedan od izvođača koji su album objavili koncem 2016. I to ne jedan, nego čak 3 nosača zvuka od kojih je jedan reizdanje njihovog "Demo 2005" što sad fino dođe kao podsjetnik na prvu fazu karijere. Druga dva su s razlogom odvojeni cd-ovi, no na žalost ne zadržavaju visoko postavljeni tehnički rejting fantastičnog albuma "Sretna nova" (Chansonfest, 2012) koji je bio čak nominiran i za Porin 2013. Od tog albuma postavu je napustio uvijek nasmiješeni basist Miroslav Bjelajac (ne, nije bio na kokainu ili speedu), a na njegovo mjesto se nakon desetak godina vratio Krešimir Hibšer - Hibš što je nekoć bio članom bendova Otuđeni i Tube Screamer gdje je bio na poziciji gitare, basa i vokalista.

Kako bend nije bio u izglednoj prilici da uđe u studio, a vođa Zoran Kamčev - Kamčo je unazad nekoliko godina nanizao brdo novih pjesama, odlučili su napraviti najbolji mogući potez da ih ne pospreme u zaborav - otišli su u Jiggy Bar, održali koncert 24.XI 2016. na kome su svirali te nove pjesme i sve ih snimili. Lukavo, zar ne? Dakako, ovdje je riječ o sirovom snimku kome se može štošta predbacivati jer nije naknadno popeglan i jer je ono najvitalnije - Kamčov vokal, odnosno tekstovi, najnerazgovjetniji dio snimka, no bez obzira na to, Kamčo je napisao svoju najbolju i najzreliju pjesmaricu raspredajući svoj žučni obračun s korumpiranom elitom, poltronima, lihvarima, nepravdom, te općenitom socio-političkom situacijom u kojoj je spram konformizma i elitizma naglašena potpuna društvena depresija. A takvih albuma je Mark E. Smith (The Fall) naštancao vrlo mnogo...



Tekstovi su, paradoksno je reći s obzirom na lo-fi kakvoću snimke najjači dio koji je nes(p)retno pao u pozadinu umjesto da bude najistureniji element dajući čitavoj konfiguraciji najupečatljiviju snagu. Kako god, oni su uronjeni kroz obzor svijesnog punkerskog angažmana kojeg je Kamčo na ranijim radovima prikrivao individualnim preokupacijama često nabijajući samome sebi krivicu za koješta. Sad se potpuno otvorio na razini društvene kritike ne štedeći nikoga, pa ni sebe - 'inteligencijom balvana, budućnost razmatram/ strašno mi je teško, možda je baš meni predviđeno ovo mjesto' ("Pad"), 'reži glasno, ne cvili/ ako trebaj ujedaj/ uvjeri me kako god znaš/ krivi su oni, nisam kriv ja' ("Krivci"), 'gdje nisam bio tamo ću ići/ odavde moram izići/ ...zlo oponira, zlo vlada/ gazi uporno zakon stada/ ...manje više, više manje, ostalo uglavnom sranje' ("Manje je više"), 'štakori su pobjegli, prepoznali zamku/ izbjegli podlu namještaljku' ("Brodolomac"), 'a kad prođe sve to vrijeme, kada dođe taj trenutak/ shvatiti ćeš gdje si stao, koliko si zaostao' ("Strpljen spašen")...

"Vrijeme odricanja"

'Odreći se treba
Izrečena mudro
Poruka je s neba
Odreći se treba
Onog što najviše voliš
Što ti najviše treba
Razmišljao sam dugo
Trudio se jako
Razmišljao dugo
Umorio tako
Odrekao sam se
Alkohola, duhana
Odrekao bi se
I svoje sjene
Odričem se svega
U ovo sveto vrijeme
Odreći se čega
Očistiti
Duh i tijelo
Odreći se čega
Kako
Ispuniti zavjet
Sve što padalo mi na pamet
Na kraju
Na svoje mjesto je sjelo
Odričem se svakodnevno
Onog što najviše volim
Odričem se svakodnevno
Onog što najviše trebam
Odričem se svega što
Ima malo ljepote
Odričem se svakodnevno
Tebe živote'

Jest da ovome ne treba nikakav poseban komentar. Kamčo zna s kime se obračunava nakon što se više od 25 godina karijere Turobnog Moyera prvo dobrano izlamentirao o vlastitim jadikovkama, pa o položaju nepravedno zapostavljenog rockera, sve do društveno-političkog angažmana o realnosti koju nikad nije preuveličavao ili glorificirao gordim metaforama da si priskrbi neki posebni šmek, 'ono nešto' po čemu se rockeri vole isticati. Njegova snaga je u vrlo jednostavnoj, ali nepobitno iskrenoj suštini da sve gleda bez imalo respekta za 'one', 'tvoje', 'moje', 'naše' ili nečije tuđe. Da se razumijemo, on nije nikakav kontraš iz revolta već glazbenik iz čijih stihova dopire glas svijesti čistog opstanka, a osim toga, ima vrlo upečatljiv duboki bariton, sada još i naglašeniji kako mu godine odmiču približavajući se basu. Mišljenja sam da ovakav vokal na hrvatskoj sceni nema nitko; grub, prkosan, pravi muško-testosteronski, ponekad vrlo režav s kojim bi komotno pomeo vrh death/ black/ metalcore/ punk scene kad bi se upustio u tako nešto. On ne treba režati ili glumatati growl i crust (u gotovo hardcore-punku "Tmine" čak i zaurliče, hm, ili je to glas Hibša?), čim progovori, to jest, zapjeva, uočava se da je prirodno obdaren za vrlo grubi vokalizam kojeg, na svu sreću kanalizira u pravom smjeru, a da je drugačije, vokalno bi mogao pokoriti naciju kao diktator što grmi s medija nekim programskim manifestom o boljitku društva.

Kažem, nesreća ovog uistinu sjajnog materijala s ponajboljom pjesmaricom benda do sada je u tom lošem sirovom snimku po kome auditorij ne može prepoznati ogromne kreativne resurse Kamče koji je sposoban odsvirati i neke vrlo interesantne gitarske dionice u kojima je solo melodija vrlo naglašena poput, meni ponajbolje 20-sekundne sekvence u uvodniku pjesme "Strah" koja zvuči kao da je odsvirana gudalom (točnije od 18. do 37. sekunde), staccata u uvodnoj "Pad" ili odličnog performansa u najbržoj "Prokleti" gdje kombinira noise eksperimente, punk i rock. Ništa posebno nije kad svira čista legata (balada "Crni golub") koja mu nikako ne stoje osobito dobro, puno je upečatljiviji u riffovima i solažama (odličan snažan blues "Krivci" na pragovima The Cream i Jimi Hendrixa, samo bez 'produkcijske duše'), a tu je i njegov vjerni satelit, bubnjar Švic (Damir Šumak) koji ga zna u tančine i prati svaki njegov mig.

Ovo je hvale vrijedno djelo koje je potpuno uklopljeno u turobnu stvarnost sadašnjice samo na tu nesreću nije adekvatno realizirano. Doima se običnim demo-zapisom poput nekih live snimaka Warszaw prije nego što su bili Joy Division. Da je više sreće i da ovih 13 pjesama snime u studiju s nekim producentom koji bi im naštimao sve performanse, ovo bi bio fenomenalan materijal za daleko širu upotrebu. Poput "New dawn fades". Ima Kamčo itekakvog post-punk/ blues - rock elana, ali kao i svi mi, nema love da napravi novo remek djelo...

Naslovi: 1.Pad, 2.Prodavači i kupci, 3.Vrijeme odricanja, 4.Strah, 5.Strpljen spašen, 6.Poklon, 7.Blesava budala, 8.Manje je više, 9.Brodolomac, 10.Prokleti, 11.Tmine, 12.Krivci, 13.Crni golub

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 14/02/2017