Osnovni problem s reizdanjima ukoliko ih niste imali prilike doživjeti u originalnim dizajnima jest u preopširnosti koja je popraćena s gomilama bonus materijala. Francuski bend Psykup spada u legende lokalne scene Toulousea, no kako su dulje vrijeme mirovali, ostali su nekako zaboravljeni od ostatka kurentne ekipe koja se unazad desetak godina eksponirala po Europi i svijetu.
Ponovno su se okupili 2015. kako bi proslavili 20 godina karijere, te ponovno objavili debi album "Le Temps de la Réflexion" originalno objavljen 2002. dodavši još čitav niz snimaka na bonus cd-u što sve zajednički iznosi puna dva sata. Muzikalno rečeno, ovaj debi je danas uistinu stara roba s obzirom da se za njega bend pripremao još od osnutka 1996., pa su tako prisutni mnogi miš-maš elementi svega i svačega kada se bend još nije stilski profilirao u svojoj potrazi za adekvatnim izrazom. Uočavaju se tako fragmenti tada još uvijek aktualnog grunge zvuka, pa Pantere, Primusa, izleta u hardcore, alternativni metal, neurotičnih progressive zahvata Frank Zappe, egzibicija na tragovima System Of A Down i zafrkancija koje vrludaju od sampliranja Martin Luther Kinga do Jim Carreya. S jedne strane su naoko ozbiljni, a s druge pak totalno otkačeni manijaci koji se i vokalno dijagnosticiraju dvojako u čistim senzibilnim i onim oporo crust/ growl glasovima. Zbog svega toga ovaj debi im zvuči poput kompilacije što u neku ruku i jeste: osim što su stilski zaista nabacali svega i svačega, praktički od grungea i funka sve do thrasha i hardcorea, tako su i jezično pomiješali francuski i engleski napravivši pravu zbrku. Ali ostaje taj dokument vremena s kojime se izdvaja njihovo bogatstvo nekonvencionalnosti u pjesmama što imaju neuobičajene duljine od najkraće grungerske "
To be (tray)" od samo 2 i pol minute do najdulje "
L'autruche" od punih 15 minuta koja je potpuni presjek svih žanrova i stilova u kompleksnom aranžmanu s akcentiranim seksualnim mantrama i izmjenama laganih, te pomahnitalih dionica.
Svakako ne najidealniji, no vrlo zanimljiv prikaz je na bonus cd-u s demo i live zapisima iz 1999. gdje se pokazuje silina svirke i sama kompleksnost izvedbe kojom su si vremenom priskrbili status strasnih luđaka s osebujnim smislom za humor razbijajući klišeje čime su u jednom pogledu bili prethodnica bendovima poput Incubus. Međutim, kako su tada bili nepoznat, a tehnički i opskuran bend, tek se njihovim ponovnim okupljanjem stvorio kult kod auditorija koji ih je daleko bolje prihvatio nego li u ranim danima.
Naslovi CD1: 1.To be (tray), 2.Or not to be, 3.Libido, 4.La Peur du Vide, 5.Teacher, 6.Martin X (part 1), 7.Martin X (part 2), 8.Insipid, 9.L'autruche, 10.Time & space, 11.Rebirth & recession
CD2: 1.Teacher (sors la tete), 2.Time & space (sors la tete), 3.La Peur de Vide (sors la tete), 4.L'aurtuche (sors la tete), 5.Time & space (live 99), 6.Insipid (live 99), 7.Syk' your mind (live 99)
ocjena albuma [1-10]: 6
horvi // 27/02/2017