Eh, ovo je već ne znam koji po redu klasični glazbeni umjetnik koji ni malo ne mari za prezentaciju vlastitog rada putem interneta. Huang Ruo rođen 1976. na kineskom otoku Hainan doduše ima svoju zvaničnu web stranicu, ali na njoj nećete pronaći recimo popis njegove diskografije nego kompozicija. Kao da ga baš briga gdje su i kada objavljene kao nosač zvuka, ako uopće jesu. I onda se, nema druge osloniti na nesigurne podatke s wikipedije i nekih specijaliziranih stranica gdje se spominje njegov rad tako da popis na desnoj strani ne mora biti najsigurniji i najtočniji. To sve govori u prilog da snimljen materijal za ovog izuzetno nadarenog kompozitora, u krugovima moderne scene znanog kao jednog od svjetskih vodećih kreativaca, ne predstavlja ništa osobito koliko sama prezentacija uživo. Radi i kao umjetnički direktor i dirigent Ensemble FIRE (Future In REverse), a do tog statusa nije došao tek tako. Još u ranom djetinjstvu ga je otac, također kompozitor počeo podučavati svirati klavir, pa je odrastavši tijekom 80-ih i 90-ih kad se Kina počela otvarati prema Zapadu paralelno upijao klasiku, rock, heavy metal i jazz počeo stvarati vlastite kompozicije miješajući elemente zapadne glazbe s tradicionalizmom svoje zemlje integrirajući organsku zajednicu različitih žanrova i kultura. S 19 godina postaje pobjednikom International Film and Movie Festivala u Švicarskoj 1995., te se seli u USA na usavršavanje završivši glazbenu akademiju. Trenutno živi u New Yorku.

Na ovome albumu je sabrao 6 svojih kompozicija (dvije su podijeljene u 3 stavka) nastalih u periodu od 2006. do 2013. prikazujući raskošan opseg tehnika, varijacija, inventivnih transžanrovskih zahvata ili ekspresivnih grubosti poput uvodnog komada "Four fragments" za violončelo kojeg rašpa Soo Bae gotovo punih 14 minuta. Ostali materijal je daleko skuliraniji rad za piano u izvedbama Stephen Bucka i Emanuele Arciuli. Naslovna "Red rain" je nadahnuta slikama Jaune Quick-to-See Smitha referirajući se na smrt vojnika Konfederacije metaforički, apstraktno i simbolički prikazivajući kišu suza, krvi i znoja. "Shifting shades" sa 3 stavka uz piano uključuje i zviždaljku, no u principu iza naoko vesele zafrkancije stoji jednostavnija transkripcija aranžmana za "Drama Theater no.2" koja je u originalu skladana za udaraljke, violončelo i piano, "Tree without wind" od punih 14 minuta je pak nadahnuta budizmom i pričom Hui Nenga kulminirajući iz šapata u kolosalnoj piano buci što aludira na odjeke zvona, dok je "Three pieces for piano" s također 3 stavka razlomljena u pogledu sviračke tehnike za frakcije ritmičkih šiftova, svirke za jednu ruku i tradicionalne forme. Posljednja "Wind blows..." u duetu violončelista Arash Arminija i samog Huang Rua na pianu se ogleda u drone meditaciji kontinuiranim piano tremolima donoseći nedodirljive pejzaže u harmonijama oscilirajući valovito-periodičnim konstrukcijama u uglavnom visokim registrima.

Zbog čudnovatog principa kojima ovaj album obiluje, a i same tehnike sviranja i stilskih igara, kritika nije pronašla adekvatne reference za Huang Ruov izričaj, pa je autor sam svoju glazbu nazvao dimenzionalizam jer se kreće u meditativno-organskim gabaritima s mnogo slobodnih formi u jednu ruku koketirajući i s avangardnim pristupima. Album je ovo, prije svega za ljubitelje novih kompozicijskih zahvata koji se čine podosta minimalistički i jednostavni (ima mnogo rock i ambient obligacija), no kada se zaroni u dublje kontekste, otkriva se veoma bogat sadržaj različitih vibracija u tom spoju istočne i zapadne kulture.

Naslovi: 1.Four fragments, 2.Red rain, 3.Shifting shades - I, 4.Shifting shades - II, 5.Shifting shades - III, 6.Tree without wind, 7.Three pieces for piano - a) Prelude: Diffluent, 8. Three pieces for piano - b) Postlude: Left..., 9. Three pieces for piano - c) Interlude: Paints and lines, 10.Wind blows... (for solo cello with piano drone)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 27/12/2016