home > mjuzik > Rodoljubac

kontakt | search |

RODOLJUBAC: Rodoljubac (Slušaj najglasnije, 2016)

Dvije godine nakon sjajnog EP-ija "Terrapija šoka" slovenski četverac je ponovno u akciji sa četvrtim studijskim albumom identičnog naziva kao i bend kome je ovo 20. godišnjica opstanka. Za razliku od prethodnog izdanja s dvije pjesme na hrvatskom, ovdje se ponovno vraćaju na slovenski jezik, a povodom značajnog jubileja u preživljavanju obnavljaju neke momente iz dosadašnje karijere prožimajući nekoliko vitalnih žanrovskih karika kroz koje su prolazili.



Od uvodnih pjesama "Glava" (izvedena još na njihovom prvom nastupu 13.VI 1996. u tolminskom Sotočju!) i "Sam" za koju je snimljen i zajednički video (obje zajedno iznose jedva nešto više od 3 i pol minute), te "Promašeni slučaj" i "Idiot" šiba se punokrvni punk s ponešto primjesa hardcorea i blues-stonera u posljednjenavedenoj. "Mrtvaški valcer", "V sobi je miš" i završna "Zbogom orožje" (čak 7 i pol minuta) su obol na stoner/doom s metal natruhama i kompleksnijim aranžmanskim zahvatima, a od "Odjebi prohibicija" i "Stampedo pizdarij" počinje opće komešanje žanrova gdje je skoro pa teško dokučiti gdje death metal zamjenjuje hardcore galope, r'n'r punokrvnost i stonersku etiku. Sve je to sklopljeno u jedan zajednički nazivnik kojeg ipak odvajaju punk/hardcore razarače "Zloba" i "Preko trupel" s miomirisom mekšeg deatha, te umjereniji punk "Zakrul & Zažagi" s vrlo dobro korespondiranom dinamikom i psihodeličnim gitarskim solom Davora Mraka.

Možda bi dio materijala imao i karakterističniji death i metal prizvuk da vokal frontmena Damira Mraka nije 'clean' u višljim tenor registrima jer naime ovdje postoje optimalni uslovi za tako nešto (bubnjar Rok Peršolja ga odvaljuje pošteno s blastbeatovima), a ono nešto malo growla je ipak premalo za razjarenu kriku ranjene zvijeri. Meni osobno najupečatljivija stvar u tom aspektu je "Budala" u kojoj se utjecaji Motorhead ne mogu sakriti. U lirskom aspektu uistinu ima svačega jer su potpisnici tekstova različiti - po 4 potpisuje basist Domen Jeriha Perinčič, 3 Damir Mrak, 2 Matjaž Zuodar - Colonnello i Matija Likar - Liki, a jedan je od Davora Mraka i Simona Kovačiča - Đonija. Svatko od njih ima svoje specifičnosti podobnih za dugotrajnije analize, no u konačnici se nalaze 'tu negdje' pokazujući srednji prst, a koji puta i ona dva specifična metal 'rogića' društvu, zajednici, socijali, politici i općenitom pojebanom sistemu transplatirajući se od čvrstih metafora ('na cesti je ležala moja glava vsa umazana in krvava', "Glava") sve do najsurovijeg realizma ('ne boš imal težav, če pizda boš ostal', "Promašeni slučaj") i angažiranih stavova ('za otroke, za državo sveto kravo, lice plavo za blaginjo v temnem grobu v oči poglej mi, stojiš že na robu', "Idiot").

Ekipa je imala itekakvog smisla da ovu sfukanu atmosferu cijele ex-Yu regije predoči na sirovi poetski način istinskog punk/ hardcore/ metal undergrounda bez dlake na jeziku uključujući i gorde znamenite nacionalističke simbole o Austro-Ugarskoj, NOB ili revalorizaciji genocida ('niso krivi muslimani, isto delal so kristijani, komunisti in nacist, isti so kapitalisti/ molit, klat, v jame metat', "Preko trupel"). A u tu njihovu revival hajku neonacionalizma (da se razumijemo, nije neonacizam) treba dodati i dva zanimljiva bonusa: "Po šumama i gorama", te agresivnu "Lula krvavo" ('pišam krv') u trajanju od samo jedne minute nakon koje slijedi minuta škripe gramofonske ploče i naposljetku vrlo dugi psycho-blues/ kraut-rock/ stoner session od 7 minuta s bolesnim vokalnim škrgutom nalik oboljelom od upale prostate. Možda ste imali prilike čuti smješteni negdje u WC-u nekog da se muči s uriniranjem, a ako niste, to bolje za vas. Ili niste primjećivali jer još niste isprobali te tegobe.

Neka vas ne zbuni vrlo arogantan image benda u video-spotovima s mnogo kerefeka koje nalikuju ne samo na Turbo Negro, Brkove, Let 3 ili vrlo plitkoj (čitaj: seljačkoj) pop zvijezdi dežele Magnifica što imitira neki neukus namjernog 'pidera' nalik na Rambo Amadeusa (nisam mogao odoliti, sjetio sam se starog hita "Halo gospodična"), no ovi momci iz Tolmina znaju sa čime se bore, protiv koga se bore i za što se bore izabravši baš upravo takav glam stav koji ne može proći nezapaženo. Spojili su prije svega fantastične glazbene strukture izrazivši se vrlo sirovo i odriješito na kompleksan način s imageom koji možda i nije adekvatan za tako nešto, očekivao bi se 'hladniji', moderniji i proračunatiji outlook kakav su nekad na toj razini znali kao demo bend isporučiti Kawasaki 3P.



Samo se trebaju još pobrinuti za to da se doimaju ozbiljnim rockerima, metalcima i punkerima kao što izgledaju na omotu ovog albuma. Izbaciti te furke koje jasno podsjećaju na formulu uspješnosti što je danas potencirana s općim hipsterskim blesavoćama spajanja svega i svačega, a oni u principu nisu nimalo hipsterski bend uz čiju muziku se gleda kick-box, prati kladionica na mobitelu i neki novi pornić depilirane teenagerice. Oni ne zaboravljaju vitalno važne odlike r'n'r-a u zvuku, ali su s imageom otišli glamurozno, čak bi rekao i blesavo, a to im uistinu nije potrebno jer imaju daleko više snage u glazbi nego li u pojavi. Volio bih ih vidjeti u odijelima, pa da sviraju ko' Gang Of Four ili Talking Headsa, ha-ha-ha! I to je moguća, bolja kombinacija od ove koju sad imaju. Neugledna je i odavno isfurana. Ili da izmisle nešto svoje, posve novo s nekim stilskim dizajnerom. Furati se kroz jaku underground muziku na otrcani mainstream image nema ama baš nikakvog smisla ma da pokažeš i međunožje na sceni koje mnoge zapali više od tvoje umjetnosti.
[  ]

Nikako ne kažem da je ovo loš album, sjajan je, samo se Rodoljubac treba uistinu pobrinuti oko outlook progresije. Sve će biti ok. S imitacijama imagea im nikako ne štima ono o čemu govore. Ako tako nastave mogu se vrlo brzo pretvoriti u jedan od najomrznutijih bendova s naših prostora. Samo dok im pjesme postanu toliko komercijalne poput Bijelog Dugmeta i Plavog Orkestra, ali do toga baš i neće doći. Traže svoj put ka mainstreamu na taj lakši youtube i internet način, imaju zaista odličan glazbeni rakurs i sjajno složene kompozicije, ali baš i nisam uvjeren da ovdje leži neki novi "Slovinjak punk", "Kreni prema meni" ili "Ace of space", a tome Rodoljubac očito teži.

Lijepo ih je slišati, ali teže gledati. U tome je poanta. Možda se varam, daj Bog da je tako. Volio bih ih vidjeti u Zagrebu bez kerefeka, rogova i maski kao običan r'n'r/heavy-punk/hardcore bend.

Naslovi: 1.Glava, 2.Sam, 3.Promašeni slučaj, 4.Mrtvaški valcer, 5.Idiot, 6.V sobi je miš, 7.Odjebi prohibicija, 8.Stampedo pizdarij, 9.Zloba, 10.Preko trupel, 11.Budala, 12.Zakrul & Zažagi, 13.Zbogom orožje, 14.Bonus: Po šumama i gorama, 15.Bonus: Lulam krvavo

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 19/12/2016

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Filip Fantoni

FILIP FANTONI: Filip Fantoni (2019)

| 12/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Upper Structures

PAVLE MILJENOVIĆ: Upper Structures (2019)

| 07/11/2019 | jura |

>> opširnije


cover: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations

TREES OF MAINE / CONSECRATION / (THE) LESSER MEN: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations (2019)

| 31/10/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Leaving Meaning

SWANS: Leaving Meaning (2019)

| 25/10/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Iz kapetanovog dnevnika

CHUI: Iz kapetanovog dnevnika (2019)

| 21/10/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*