Da vidimo: Duran Duran, Talk Talk, Profili Profili, The xx, pa !!!, sisački ###, ljigavi pop Wet Wet Wet... i tako svašta nešto s imenima bendova koji u nazivu imaju po dvije-tri iste repetirajuće riječi ili simbola. Osim te poveznice malo tko ima ponešto uzajamno sličnoga (još ponajviše Duran Duran i Talk Talk), a ovaj četveročlani bend (Matti, Max, Paul, Simon) iz Berlina ponajmanje.

Okupljeni su 2016. kao frakcija tri benda Nervöus, Henry Fonda i Bomb Out!, te slijede tradiciju izvođača s washingtonske etikete Dischord preplitanjem sirovog punka, hardcorea, post-punka i noisea uzavrelog do konotacija post-metala. U principu, moglo bi se mnogo toga povezati i s Fugazi nabojem kada su MacKaye i ekipa parali moćnim, britkim i žestokim pjesmama dajući hardcoreu prefix - post ekshumirajući i secirajući dobar dio ostavštine kroz vatrenu analizu nelagodne status quo pozicije uranjajući duboko u močvare pokraj kulture. One kulture protiv koje se bore ovi Berlinčani vrišteći krvavim glasom na njemačkom jeziku izbjegavajući 'deutschpunk' patriotizam stavljajući se namjerno u neki posljednji red screamo gužve. Bijesni, ljutiti, nadrkani, frustrirani, turobni, pa ponekad čak i melankolični tekstovi reflektiraju se u nadrmanoj atmosferi uredno posloženih 9 pjesama frcajući energijom istinskog naboja kada nikome u ovom kvartetu ne lupa u glavu slava već zadovoljstvo fokusiranja na ono što najbolje rade. Legato gitare u distorziji bez ikakvih pozamašnijih solaža, pa čak i s minijaturnim setom melodičnih staccato dionica i noise disonanti, naglašeni i istureni mekani basovi u kompaktnoj gradaciji ritmike sa sirovim performansima poput žive svirke (čitav zapis baš i djeluje kao live studio records) paraju od prve do zadnje minute kojih ima svega 25 okončavajući obradom čuvenih Slime "Der tod ist ein meister aus Deutschland" (smrt je meštar iz Njemačke). Pjesme kao uvodna programatska "Alles ist fabrik", "Modell", "Fieber", "Letzer marsch" sadrže i poneke eksperimentalno - dekompozicijske izlete, a "Nägel mit Köpfen" i laganija "Moralspirale" vrlo melodične harmonije koje se protkaju i na slojeve chaotic hardcore etike, tako da paralelno povlače mnogo toga u svoj konačan stilski zbir bogatim sviračkim kreacijama ne dozvoljavajući monotoniji i repetativnosti da naruše inspirativno jaki i vrlo talentiran duh benda za revitalizaciju čiste i iskonske snage domišljato sročenog temeljca na kome se punk ubjedljivo nalazi na prvom mjestu.

Pogodili su vještim gradacijama i stilsko-žanrovskim fuzijama dočarati nemoć i bijedu, mrkle noćne more, mržnju, agresiju, paranoju i još poneke ljudske strahove što izazivaju vrlo nelagodne osjećaje, a u tome tražiti ljepotu, bezazleno je i potpuno utopistički. Ne šibaju onom pozitivnom melankolijom za široke mase već posvemašnim nihilizmom i bezperspektivnošću, ali da nemaju svoju perspektivu s ovako ugođenim negativnim raspoloženjem (dođavola, zar sve mora baš biti 'nice'?) ne bi se reklo. Poprilično su drugačiji od mnogih glumatajućih izvođača sličnog faha: osjeća se da je ovaj debi album iskren i human u ovom nesigurnom vremenu koje svako malo vreba da dovede demona u psihu i senzibilitet. Usudio bih se utvrditi da je ovo jedan od najboljih albuma ovakvog kova kojeg sam slušao 2016.

Naslovi: 1.Alles ist fabrik, 2.Modell, 3.In Bahnen, 4.Fieber, 5.Nägel mit Köpfen, 6.Letzer marsch, 7.Moralspirale, 8.Kein wort, 9.Der tod ist ein meister aus Deutschland

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 04/11/2016