Zagrebačka grupa Wizards of Gore izbacila je album prvijenac pod nazivom "Tales of PartyPornoGoreGrind". Dečki su zaista čarobnjaci, jer vam omogućuju da iz jedne suhoparne rečenice koja sadrži ime benda i naziv albuma odmah saznate o kojem je žanru riječ bez da ja na to trošim riječi. Također, svojim iluzionističkim sposobnostima u stanju su vas uvjeriti da album sadrži 11 pjesama. Ali pažljivim slušanjem dolazimo do zaključka da njihov prvi studijski uradak broji 7 stvari, a ostala četiri broja otpadaju na inserte iz treš horror filmova. S obzirom da grindcore skladbe u prosjeku traju minutu i po, a rijetko prelaze 3min, teško da možemo govoriti o dugosvirajućem albumu ako nosač zvuka (pa makar bio i online) ne broji barem 15 pjesama.

Nasilje, seks i izlučevine nesveto su naturalističko trojstvo koje je od kraja 80-ih naovamo nepresušno vrelo građe za krvave i sluzave tekstualne goblene goregrind bendova. Wizards of Gore je još jedna jedinica u zbrajanju snaga na glazbenom bojištu gdje caruju antijunaci koji su Pandorine kutije najšireg spektra psihopatskih devijacija. Još jedan bend koji ne moralizira o pogubnim društvenim učincima degutantnih oblika patološkog ponašanja, već ih slavodobitno uprizoruje u soundtrackove za pobuđivanje multiplih slušnih orgazama. Bend koji motive strave i užasa stavlja u muziku pogodnu za bezbrižnu pogo i headbanging zabavu, koji ne shvaća samog sebe ozbiljno, niti to traži od drugih. To je otprilike sva "ideologija" koja stoji iza većine bendova goregrind orijetacije, po čemu ni ovaj nije iznimka.

Neartikulirani vokali koji variraju od glasanja mutiranog križanca čovjeka i divlje svinje do podvriskivanja divovskih žaba iz radioaktivne močvare također su izvedeni prema žanrovskom PS-u. Ono što je kod Wizards of Gore donekle specifično su produkcija i strukture pjesama. Zvuk gitare i bubnja nije baš ulašten kao parket u Dubajskom luksuznom hotelu, ali nije ni hrđav, krvav i prašnjav u maniri pionira žanra poput ranog Carcassa, Impetiga, Exhumeda ili Pathologista. Dakle, zvučna slika ipak donekle ima štih modernih tekovina produkcijskih standarada. Nadalje, tempo skladbi ne doseže blastbeat, već varira od tromije varijante tupa-tupanja preko mid tempo valjanja do sporih mantranja. Također, bubnjarske dionice su nekako grčevito odsvirane što u okvirima žanra i nije neka krucijalna mana, ali ne bi bilo na odmet nabaciti više groovea kad se bend u taggovima na Bandcampu već opisuje tim uzbudljivim pridjevom. Meni gitarskih dionica se ne svodi isključivo na puko riffljanje po dubokim žicama, već nam nudi i paramelodične teme na tanjim žicama, pa čak i polupsihodelične funky slojeve na Wah pedali. Refrene i pravilne strukture zaboravite, tokovi pjesama su podosta nepredvidivi. Upravo ta raznolikost u promjenama tempa i melodijskog ambijenta spriječava muziku da se na nju strovali monolitni zid buke.

Količina u kojoj se klasična goregrind maternica napada spermijima eksperimentalnog porijekla dovoljna je da ovaj uradak ne razvije genotip za reprodukciju dosade, ali opet nedostatna da bi dosegla razmjere mutacija i anomalija zvuka kakvima su bili skloni fuzionistički grindcore bendovi poput Exit 13. Jedina istinska šteta je što pjesama ima premalo što stvara dojam da priče o porno grindgore party-ju nisu dovršene. Zato očekujemo da iduća čarobna sveska goregrind pripovijetki izađe u dvobroju.

ocjena albuma [1-10]: 7

ognjen bašić // 11/10/2016