Nezahvalno bi bilo reći da su These Winds Are Not Hope bend iz Kumanova. Ondje je stacionirana 2/3 benda - Miroslav Denkovski (bas, Holocaust) i Boban Despotovski (gitara, klavijature, programi, Timesand), dok vokalist Marc Durkee živi u Kanadi gdje radi s The Chronicles Of Israfel, Rain Over St. Ambrose i Lead Mule. Vrlo su friški bend ili bolje rečeno projekt, a na ovome prvome izdanju predstavljaju se u elegičnom izdanju post-rock/metala s doom referencama naginjujući na baladičnost gothic žanra.



Produkcija je, mora se odmah reći jako dobra i teško se oteti dojmu da svi ovi programirani ritmovi ne nalikuju na živi bubanj. To koliko je daleko dogurala sintetika i kibernetika uočava se sve više i više. Prisjetite se nekih albuma iz 80-ih rađenih s ritam mašinama koje su recimo The Clashu ili Exploited stajale kao svraki gaće; ne idu žestoke gitare i riffovi baš na svaki programirani ritam čak niti u industrialu, a pogotovo ne u ovakvom tromom i gotovo lijenom tempu kakvog pružaju ovi Makedonci s kanadskim pjevačom. Uspjeli su jako dobro uskladiti te parametre bez vidljivih gubitaka na emotivnoj snazi što je česta boljka, danas doduše i sve rijeđa, no ponekad vrlo uočljiva osobito onda kada se trudi izgubiti na tom balansu programirane i analogne tehnikalije.

Pjesme su vrlo sladunjave unatoč mračnijem ugođaju tipičnom za gothic metal/rock pogotovo zbog šarmantnog Durkeeovog vokala u 'clean' izdanju bez ikakvih growlova daleko pogodnijem za hard rock i baladičnost na pragovima Bon Jovija, a veliki dio te 'slatkoće' dolazi i od samih sweet solaža vrlo melodičnih gitarskih opservacija. Jasno, s početka ovog djela to i nije toliko uočljivo - uvodna pjesma "Desolate chambers" povlači neke reference Anatheme, pa čak i sitne primisli o Type 0 Negative (pa i Soundgarden), no kako se stvari valjaju u ravnomjernoj inerciji bez evidentne energije ("Yesterday's ghosts", "The endless disconnect" i "Beyond repair"), tako je sve vidljiviji faktor Lacrimas Profundere i klasičnog AOR stila bez ikakvih inovacija. S vremenom im pjesme postaju dosadne. Bez uspona i padova, gotovo linearne, no vrlo lijepe praktički u školskom pop-metal formatu da nema posljedne "The death of hope" koja jedina pruža malčice drugačije performanse zahvaljujući breakovima, legato gitari, natruhama folka i progressive figuri.

Ovo svakako nije ništa specijalno ili radikalno posebno. Vrlo je simpatično, mirno i fino melodično ostvarenje kakvo se koji puta pronađe i na pozornicama tipa Eurosonga u metal-ballad fahu, no dojam je da ovaj trojac može i umije znatno bolje.

Naslovi: 1.Desolate chambers, 2.Yesterday's ghosts, 3.The endless disconnect, 4.Beyond repair, 5.The death of hope

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 04/09/2016