Hm? Nakon što se tročlana ekipa sa sjajnog instrumentalističkog debija "Stench" razišla ostavivši dotičnog Schmyncker Cleethoris Pisdolisairea da sam kreira daljnju opservaciju zvuka u kojoj bi se trebao pojaviti i Actoon kojeg ovdje nema, ovaj drugi album sada pokazuje sve ono što taj napadno brutalan i kompleksan prvijenac nije. Naime, Schmyncker C.P. je samo sjajan gitaristički virtuoz i tu prestaje cijela priča jer je ovaj album urađen samo s gitarom i programiranim ritmovima. Bez basova i bez živog bubnjara osakaćeni su svi oni parametri koji su prvijenac izdizali iznad prosjeka thrash/black/death gabarita na račun kompleksnosti i avangardnog pristupa. Ovdje toga apsolutno nema, a niti on sam s gitarom i gomilom skala, tonova i isfrcanih staccata jednostavno ne zna kuda bi okretavši sva ova 4 instrumentalna komada s dakako perverznim naslovima u monolitnu armaturu ne postaravši se čak niti za lajt-motive, dok se neka koegzistentna melodija niti kao u slučaju debija ne može očekivati.

Jer svega je ovdje istovremeno i previše i premalo. Previše je tih urnebesnih solaža i improvizacija iz takta u takt, previše brzine i nafurano eksplicitne vještine od koje, iskreno govoreći i najvećim gitarističkim virtuozima može zastati dah, ali premalo je, gotovo u sirotinjskim okvirima nekakve koegzistentne kompozicije jer nemilice prati tu programiranu ritmiku s kojom se praktički dobiva samo brzina. Kao što je vidljivo, pucalo se prije svega na tehnički kontinuitet što konciznije izvedbe što se nikako ne može prigovoriti ili osporiti, a posve zaboravilo da bi skladba kao instrumentalni komad trebala imati neku priču ili kakve-takve uspone, padove, eksplozije, oscilacije, uvode, izvode i još koješta. Toga ničega nema već samo hajke na rušenje rekorda u sprintu na 110 m s preponama.

Svirački je zanat savladan i preko tih granica. Dominators iliti Schmyncker C.P. zaista umije zagolicati svojom tehničkom sposobnošću u domeni najbržeg ex-Yu gitarista današnjice. Samo još treba ovladati i kompozitorskom vještinom, a to se ovdje po ničemu ne uočava tako da perverzni naslovi kompozicija gube svoju draž. Mogli su se zvati bilo kako.

Naslovi: 1.The appreciation for smelly pussy, 2.Genytalius perversus, 3.Cunt has no gender, 4.Asinus asinorum in saecula saeculorum

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 23/08/2016