Tražiti nešto novo i drugačije od ovog šaljivog horror čudaka s karijerom hollywoodskog režisera (ima 8 horror filmova) za sada je nepotrebno. Ima svoju dobitnu formulu jednostavnih industrial-metal pjesama, redovito moćnu promotivnu uslugu izdavača koji se ne mogu požaliti na njegov tržišni uspjeh (ovo mu je već šesti uzastopni USA top-10 i prvi UK top-30), te brojnu milijunsku publiku koja ga u stopu prati od izdanja do izdanja i pripadajućih promotivnih turneja na kojima puni velike dvorane.



Njegova filozofija je uvijek bila zabavna strana smrtno ozbiljnog gothica, horrora i metala (ranije i noisea) s kojom se uspio nametnuti relevantnom opozicijom cjenjenih rock klasika poput "Stairway to heaven", "Paranoid", "Sympathy for the devil" i tematski sličnih evergreena koji su načeli poglavlje onostranog, rajskog, paklenskog, zagrobnog, đavolskog i na bilo koji način ezoteričnog u rocku. S vrlo kratkim tajmingom od svega pola sata, ovaj šesti studijski album prožeo je duhovitošću i šepurenjem na bazi standardnih horrora, SF i komedija uzimajući fragmente obrazaca u ziheraški precizne gabarite koji, ni da hoće, ne mogu fulati ciljani domet.



Demoni, sotonski otrovi, ubojice, vanzemaljci, vampiri, vještice, kojekakve utvare, pošasti i nadrealna stanja koji put izazvana i halucinogenim sredstvima provlače se u stilski čistom profilu industrial-metala s najmanje 7-8 kompozicija pucajući na hitove. Za recimo "Well, everybody's fucking in a U.F.O." prikazani performansi baš i nisu najsretniji izbor jednog od 3 singla, čak se slobodno može i predbaciti previše vokalnih sličnosti s The Residents i Les Claypoolom (Primus), a za gro pjesama identičnost izrazu Ministry s tradicionalno jednostavnim riffovima, malo podebljanih elektronski napucanih basova i uobičajenih 4/4 ritmova više je nego očita. I klavijature producenta Zeussa ovdje imaju svoju ulogu kao i njegove programirane sekvence bez nekog kreativnijeg pristupa jer Rob naprosto ne želi mijenjati tu kombinaciju isprobanog klišeja koji i dalje pokazuje svoje vrlo uspješne tržišne rezultate. Tek jedan sitniji otklon osjeća se u jačem prisustvu funka, te u posve drugačijoj završnoj kompoziciji "Wurdalak" gdje se ekipa malčice postarala oko kompleksnijeg aranžmana uvijenog u sludge/doom. Da je stvoreno neko novo i originalno djelo nepotrebno je diskutirati. Nije. Ali da je ponovno napravljeno divlje i duhovito ostvarenje s urnebesno dugačkim naslovom kojeg je teško zapamtiti (kao i s nekoliko poduljih naslova pjesama), te da je otvoren novi diskurz među fanovima koji imaju o čemu razglabati stoji neprikosnoveno na svome mjestu da je stari komedijaš ponovno posijao dovoljno kaloričan i primamljiv materijal za zabavu i razonodu bez ikakve primisli na teške i turobne teme.

Naslovi: 1.The last of the demons defeated, 2.Satanic cyanide! The killer rocks on!, 3.The life and times of a teenage rock god, 4.Well, everybody's fucking in a U.F.O., 5.A hearse that overturns with the coffin bursting open (instrumental), 6.The hideous exhibitions of a dedicated gore whore, 7.Medication for the melancholy, 8.In the age of the consecrated vampire we all get high, 9.Super-doom-hex-gloom part one (instrumental), 10.In the bone pile, 11.Get your boots on! That's the end of rock and roll, 12.Wurdalak

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 22/08/2016