BIFFY CLYRO: Ellipsis (14th Floor / Warner bros, 2016)
Nošeni nominacijom za prestižnu Mercury nagradu za album "Only Revolutions", svoj su status visoko u zvijezdama zacementirali dvostrukim "Opposites". Iako u trenutku donošenja odluke o ocijeni albuma i nisam imao nešto previsoko mišljenje o njemu, kasnijim detaljnijim slušanjem, sigurno bi mu dignuo ocjenu više.
Veselio sam se novom albumu u nadi da ću to ispraviti. Wolves of winter, prvi singl nije me baš podigao, kao neke njihove prethodne pjesme. No, formula je ostala ista kao i na prethodna dva albuma. Masivne stadionske melodije koje, ili bodu s naglašenim gitarama (Wolves of Winter, On a Bang, Howl) ili igraju na sentiment (Re-arrange, Medicine), uz himnične refrene. Tu i tamo se nađe neka malo "teža" pjesma, kao što je Animal style, koja nas podsjeti i na ranije radove svojom rastrzanošću i psihozom, ili pak neočekivana Small Wishes gdje koketiraju s američkim countryem.
Ako bi trebalo neku pjesmu izdvojiti, onda je to svakako On a Bang, koja se svojim angažiranim textom zalaže za očuvanje prirode i tjera nas da se zapitamo...
Oceans of red, oceans of darkest red
I can predict the future, I will predict the future
What you don't know is none of your concern
You only fuck computers
Blame the science, just don't blame mother nature
She rides the lightning, we're only ones and zeroes
Now you know better, why can't you fucking do better?
Now you know better, why can't you fucking do better?
I gave my heart over to rock'n'roll, what is your contribution?
Where is it in your soul?
Time doesn't heal, you just learn to deal with it
Well there's your shitty future, you motherfucker
6 is silence, just don't blame mother nature
She's kinda frightening, we're only ones and zeroes
Na ovom albumu nema izrazitih hitova, barem ih ja ne čujem, kao što su bili Biblical ili Mountains, no snaga ovog albuma je u kompaktnosti i ozbiljnosti materijala što dokazuje da Biffy nisu slučajno ovdje gdje jesu.