Meridian Arts Ensemble ima impozantnu prošlost: osnovani su još 1987. u New Yorku kao duhačka postava koja konstantno održava dvije trube, rog, trombon i tubu, te jedinog uljeza među duhačkim instrumentima - bubnjeve. Njihova glazba je doživljavala različite metamorfoze bazirajući se na obradama (ispočetka Frank Zappe, Captain Beefhearta, Stravinskog, Debussyija...), no kako su upregli snage u autorski legitimnu kreativnost, mnogi autori koji su pisali za njih postepeno su razvili šmek ansambla za kontemplaciju jazza, rocka, ethna i suvremene glazbe koja crpi utjecaje iz klasike. Do sada su realizirali 9 albuma za Channel Classics, 2 za 8bells, inače etiketu samog ansambla, a ovo im je prvi za Innova Recordings. U dostatno prikladnom popratnom press materijalu, a i na samom ovitku cd-a stoji pozamašno objašnjenje oko ovog albuma kojeg su skladali petorica kompozitora, između ostalih i Daniel Grabois, svirač roga u bendu. Njihovi radovi nastali su u periodu od 1996. do 2010., a potpisnici su David Sanford, Dave Ballou, Edward Jacobs i Roberto Maggio, sve mahom stari prijatelji i poznanici ansambla. Budući da je svaki kompozitor ovdje doslovce šarao sa stilizacijama pravo rečeno od klasike do jazza, world-musica i rocka, općeniti je dojam kako se albumom ustvari razvijaju njihove modernističke preokupacije.

Sam otvarajući komad Daniel Graboisa "Migration" je veseli revijalni jazz nadahnut iskustvima rada na Franz Schubertoj kompoziciji "Der könig in thule", Sanford se u petodjelnom komadu "Seven kings" ("Prologue", "Contrapunctus I", "Chimes", "Contrapunctus II", "Act V") referira na Orson Wellesovom djelu "Pet kraljeva" iz filma "Ponoćna zvona" (1965), dok je sasvim drugačiji 13-to minutni komad Dave Balloua "For brass quintet and precussion" koncipiran isključivo na improvizacijama, kako sam kaže, dopuštajući u različitim periodičnim sekvencama svakom muzičaru da se slobodno izrazi kako god želi po 15 sekundi što u ovome slučaju zvuči vrlo zanimljivo na razmeđi jazza i klasične glazbe. Najdulji komad "Passed time" Edward Jacobsa s melodičnim intervalima, promjenama pasaža, sofisticiranog humora, 'moody' senzibilitetom s koralnim zaleđem i neprestanim breakovima propitkuje karakter muzike, dok je završni petodjelni "Revolver" Robert Maggio-a vrlo lako prepoznati kroz poveznicu Jim Jarmuschovog westerna "Dead man" gotovo kroz namjensku background pratnju nekih najdramatičnijih kadrova poput tumaranja po prerijama, konjskog galopa, očajne potrage za pomoć, te slomljenog i skrhanog raspoloženja mladog revolveraša.

Album vrlo prijatan, katkad i lucidan s idejama što odlaze u neočekivanim smjerovima nastavlja tu sagu raznolikosti pristupa materijalima, a na koncu, nije na odmet ne spomenuti da su radili primjerice s Duran Duran ili Nathalie Merchant. Dovoljno primamljivo, ne?

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 28/07/2016