Komotno se moglo pomisliti da je finski Agathon rekao zbogom glazbi i prestao s radom jer je od posljednjeg albuma "Under The Spell Of Unlight" prošlo čak punih 8 godina. Dugo je najavljivao povratak, u međuvremenu je objavio jedan singl "Grim fate" (2011) i jedan demo materijal "Grimoire" (2014), a evo, sad kad je konačno realizirao tek šesti album u 20 godina karijere, gotovo da se zaboravilo na njegov bend. Datum izlaska je očito bio bezeciran za 6.06.2016. (nekoć mu je myspace stranica bila agathon666), pa je možda i u tome glavna caka s tim abnormalno dugačkim otezanjem, kao i raskid ugovora s engleskom etiketom Anticulture, te prelazak u Satanath Records.

Zvuk i stil mu se nisu ništa osobito izmjenili. Tu su i dalje u prvom planu njegove klavijature bogate orkestracijama vukući za sobom symphonic-gothic šmek, dok mu je prateća ekipa na priličnoj distanci, posebice gitaristi koji imaju tek blijede role riffova u "Beyond the hate", "One night I heard a scream" i "The mist". I dalje se kreće u relacijama od black/deatha uz poneke izlete u ekstremnost Cradle Of Filth, a stari prizvuk Dimmu Borgir neprikosnoveno stoji kao potpora od koje ne odustaje. Instrumentalistima ne dozvoljava nikakve egzibicije kretajući se uglavnom u linearnim smjerovima sirovih legata i isprekidanih tempova, dok je za svu ostalu infrastrukturu staccato piana, harmonija i melodija zadužen samo Agathon zajedno sa svojim kreštavo-ciktavom vokalom. Jedina gitarska melodija razvija se u komadu "Time" pred samim koncem albuma u kojoj je koncentriran finiš fabule o vremenu vodenjaka, zodijačkog brljavljenja s ezoterijom i kulminacijski mračnom laganicom "Light of lucifer shine on me" u kojoj je glavni lik spreman na smrt. Oblikovan u svojevrsnom soundtrack maniru, 'doba vodenjaka' donosi zgodnu dramatiku horrora, a što se tiče pjesama jedino uzbuđenje priušteno je na samom početku s "The rise of the great beast" i zgodno dizajniranu "A lady in white", dok je ostatak zbog samog koncepta suviše presvučen klasičnim gabaritima bez ikakvih odstupanja okončavši s neočekivanom piano-gothic instrumentalkom "Trapped in eternal darkness" u kojoj se samo on ispoljava kao artist. Nek se zna tko je gazda.

Ovako dugo čekanje na album rezultiralo je isuviše klišejiziranom fasadom i u potpunosti očekivanim glazbenim relacijama bez nekih osobitih pomaka, no nikako se ne može poreći da u svemu ovome i dalje nema te mračne Agathonove šarmantnosti da iz sirovih strasti black metala iskleše simpatično bajkovitu horror pjesmaricu.

Naslovi: 1.The rise of the great beast, 2.Germination, 3.A lady in white, 4.Beyond the hate, 5.One night I heard a scream, 6.The shameful kiss, 7.The mist, 8.Time, 9.Light of lucifer shine on me, 10.Trapped in eternal darkness

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 04/07/2016