Dugogodišnji projekt kojeg vodi Lenkes László iz Temerina (ili Novog Bečeja?) poprilično je neobična pojava na ovozemnoj sceni premda neki žanrovski klasifikator poput experimental, drone, noise i slične improvizacijske glazbe sugerira kroz postojanje brojnih imena u tom fahu da neobičnosti ne bi trebalo biti. László je ipak drugačiji, daleko strukturniji i homogeniji, a njegova eksperimentalnost ipak nije samo pokus radi pokusa. Nisam dovoljno upućen u njegovu diskografiju, ovo mi je tek prvo suočavanje s njime, no pronašao sam podatke da voli raditi s različitim glazbenicima, održati sessione, te zabilježiti tonski zapis i krenuti nekuda u nove horizonte. Samo ime Visszajáró je višesmisleno; može značiti 'onaj koji se vraća', 'hoda unatraške', zatim 'kusur' (vraćeni novac), doda li se k tome 'halott', može značiti 'mrtvac povratnik' (kao jedan detalj iz folklora Panonske nizine), a u nekom širem kontekstu označava elastičnost, svojstvo nečega da se vraća u prvobitno stanje povezujući nazivnik s filozofskim etikama.

"Despotov" je njegov drugi album objavljen 2010., rađen s Predragom Šmigeljskim, a ovom prilikom je doživio i reizdanje s drugačijim omotom. Posljednji podaci govore da bend-projekt čine László i Ákos Czini. Na ovome kratkom albumu od 26 i pol minuta nanizano je 12 kompozicija kratkih duljina izuzev "Mrtvog mišljenja" (skoro 9 minuta), sve su navedene na engleskom, srpskom i mađarskom jeziku, no tekstualna osnovica je ipak na srpskom s obzirom da se sriče poezija pokojnog neoavangardista Vojislava Despotova (1950-2000). U principu, rad je odlično zamišljen kroz poetsko-glazbeni kružok nalik na nekonvencionalnu književnu večer u kome protagonisti paralelno filaju elektro-akustičnu glazbu uz čitanje izabranih stihova. Lirika je uistinu vrsna, poučna, zabavna, duhovita, prgava, zajedljiva, suvremena i govori o mnogim društvenim kretanjima (s mnogo r'n'r svjetonazora), no sricanje je ravno nuli. Bez dinamike, dramatike, uzbudljivosti, akcentiranja na provokativne pasose ('Amerikanci se u slobodno vreme igraju s konopcem tako što na drugom kraju privežu crnca ili belca', 'nisi fašistička beba da pred spavanje sišeš gvozdeni prst')... jednostavno je ravna trezvena i suhoparna linija poput 'talking head' spikera bez osjećaja kakav je primjerice na nekadašnjoj RTZ bio Vladimir Levak i tu je osnovna pogreška ovog nimalo bezazlenog albuma. Jedini otklon od takvog govornog konteksta upriličen je u šaputavoj "Mrak" i spomenutoj "Mrtvo mišljenje" gdje se koriste uvrnuti vokalni halovi.

Glazbena podloga je raznolika kretavši se od sonicyouthovskog Lee Ranaldo - Thurston Moore gitarskog noisea ("Filozof"), žičanih ekspresija ("Prljavi snovi" sa sampliranim finišom "Holidays in the sun" Sex Pistolsa, "Konopac"), zvrkastih eksperimenata za ksilofon i udaraljke ("Lubenica rađa Getea", "Mantra", "Videorekorder"), dubstep fraza ("Narodne pesme") i natruha elektronskog dronea ("Majke", "Tiha noć"). Sve to ovdje zvučno jako dobro štima i paše, nimalo nije kompleksno, a niti osobito zahtjevno, no takav način spoken-word poezije nadebelo narušava sam doživljaj, atmosferu i klimu odabrane literature da na koncu ispada tek kao početna proba pred daleko teatralniju izvedbu u kojoj bi režiser obavezno tražio od glumca totalnu uživljenost i uvjerenost u materijal kojeg ima na repertoaru. Dobro zamišljeno, ali vrlo skromno i mršavo realizirano.

Naslovi: 1.Ogromna usta, 2.Filozof, 3.Prljavi snovi, 4.Lubenica rađa Getea, 5.Konopac, 6.Mantra, 7.Narodne pesme, 8.Majke, 9.Videorekorder, 10.Mrak, 11.Mrtvo mišljenje, 12.Tiha noć

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 11/06/2016