Ovi norveški prog-rockeri okupili su se još u srednjoj školi (1994), a u istom su sastavu od 1999., međutim kao početnu godinu benda uzimaju 2004. Dosada su objavili tri albuma nabijena epskim gitarama, moćnom vizualizacijom zvukova i kompleksnim aranžmanima, te "floydovskim" vokalima.

Ništa se nije promijenilo ni na ovom, četvrtom po redu albumu, koji nam u pedesetak minuta materijala nudi šest pjesama. Killer je pristojna i nenametljiva u svojih devet minuta trajanja, sa simpatičnom gitarskom međuigrom, koja prelazi u mirnu "pinkfloydovsku" Broken. Na moju žalost, a na nečiju sreću, taj "floydovski" osjećaj ostaje do samog kraja albuma, koji dolazi bez nekih većih uzbuđenja, vrhova ili dolova.

Jednostavno, ovaj album je ravan ko Slavonija, simpatičan i ugodan za slušanje, ali što bi se reklo "nit' smrdi nit' miriši", a ja nisam siguran koliko je to dobro za neki bend.

ocjena albuma [1-10]: 6

pedja // 10/06/2016