Dobro poznata priča zagrebačke supergrupe ABOP iliti After je bolji od partyija dobila je konačno i svoje puno lice u obliku polusatnog albuma. Oformljeni još prije 5 godina u čijem kompozitorskom tkanju su učestvovali članovi Elementala, Pipsa, Kriesa, Mayales, Sinesteta i Pridjeva s dva bubnjara (Levi i John), dva-tri elektronska meštra i klavijaturista (Božanski, Tourett, Lo Peaks) i samo jednim bas gitaristom (Erol iz Elementala), album je dekoriran elektronskim masteringom DJ-a Petra Dundova, pa shodno tome više se doima kao digitalizirani proizvod nego li živi rad s 'palicama i žicama'.
Samo 4 instrumentalne kompozicije ipak ne pate od možebitnih 'peglajućih' glazbenih referenci. Naprotiv, nabijene su plesnim tempovima za đusku koja se može odvaliti u brojnim smjerovima od Chicago housea sve do bitanskog big beata ili inteligentnog techna poput Orbital. Rad prstiju, to jest klavijatura je analogna, živa svirka puna melodija, efekata i različitih tretmana konfigurirajući se i kroz trance, acid, te funk zahvaljujući šarolikosti basova što izmjenjuju 'žice' i tipkovnice bez pada dinamike, a jedina tananija zamjerka su prestandardni ritmovi u kojima je reduciran učinak prelaza i virtuoznije bubnjarske etike svedene uglavnom na bas pedalu, doboš, fuzz i činele.
To se još i ne uočava toliko jasno u uvodnom komadu "Blue thunder" gdje bubnjar ima slobodnije formate (korištenjem okvira doboša), a zvuk je nakićen psihodeličnim pozivom na plesnu grmljavinu s transcedentalnim učinkom tjerajući tijelo na neprekidno gibanje, no od "Hit 40" slijede tradicionalni tempovi koje su komotno mogle obaviti ritam mašine i programirani beatovi. Ipak, struktura kompozicija s kompleksno postavljenim aranžmanima pokazuje sasvim drugačije zakonitosti u kojima su tipkovničari daleko važniji kreativci dodajući i poneke vokalne samplove u svrhu zavodljivijeg šmeka. "Sixty fifty" je pak zahvaljujući bas linijama nekako najbliža pop-rock referencama, a da je ovdje poneki i gitarski riff, taman bi se moglo pričati i o post-punk/trance metodama bliskim dance fazama Public Image Ltd. ili kraut-rock postavkama.
Atmosferičnost i osnovne harmonične korespodencije ne opadaju niti u jednom trenutku, sve je ovdje tokom čitavog albuma nafilano i napucano dostatno energičnim floskulama tvoreći tako jedan od najpristupačnijih, a i najzavodljivijih dance albuma na našim prostorima u posljednje vrijeme koji, na svu sreću nema onaj vrlo čest pragmatičan problem komercijalnog instant dodvoravanja.