Poput nemoguće ironije se doimalo davnih 80-ih kada je danas najstariji živući punker Charlie Harper (pravim imenom David Charles Perez, ovih dana, 25.V navršava 72 godine) izjavio da će s bendom objaviti albume po redosljedu engleske abecede od A do Z. Tada mu je malo tko povjerovao premda su se prvi vrlo uspješni albumi počeli redati tim pravcem - "Another Kind of Blues" (1979, UK no.21), "Brand New Age" (1980, UK no.18), "Crash Course" (1980, UK no.8), "Diminished Responsibility" (1981, UK no.18)... I evo, došao je taj trenutak nakon točno 40 godina od osnutka U.K. Subs da se uvjerimo kako je starac zaista ostao dosljedan da mu niti brojne promjene postava u kojima je prodefiliralo stotinjak glazbenika (više nego kroz The Fall ili Ministry), česte loše klime s izdavačima, povremene kreativne krize i gubitak interesa publike na račun prezasićenosti s neprekidnom koncertnom i diskografskom aktivnošću nisu pobrkale ideju o zacrtanom cilju (bend broji 59 službenih dugosvirajućih izdanja od čega su polovica live zapisi, kompilacije i zbirke nerealiziranog materijala). Pokazuje se da je ta nit vodilja ustvari i njegov životni put koji se ostvario bez odlaska u mirovinu, a kako stvari stoje i ako će biti zdravlja, možda će nakon ovog albuma na 'Z' u nedostatku slova engleske abecede koja ih ima 26 početi raditi izdanja po interpunkcijskim znakovima poput zareza, uskličnika, upitnika, navodnika & zagrada, a možda će posljednji biti (.) točka. Hm? Nećemo coprati... Kako god, "Ziezo" je grande finale u tom abecednom nizu s dostojanstvenim krešendom. Daleko je žešći od prethodnika "Yellow Leader" (2015) i onih akustičarskih radova koji su ipak bili samo eksperimentalniji dio faze da se i to isproba, te spada u njihov gornji dom po kakvoći. Jetove gitare su nabrijane i reske, Alvin Gibbsovi basovi čvrsto i melodično bruje s Jamie Oliverovim topotom bubnjeva, a Charlijev vokal je i dalje moćan s puno toga kompetentnog u lirici usmjerenoj na aktualna zbivanja oko politike, naoružavanja i različitih međunarodnih, fizičkih, individualnih i psiholoških sukoba gdje se na zlo odgovara samo nasiljem. Pogleda li se samo omotnica s maskom za noćni termo nišan, središte tematike nije bezazleno koncipirano upravo u tom segmentu. Pjesme poput "Polarisation", "Oligarchy", "I've got a gun", "Evil vs. Evil", "World war three" ili "Master race" govore zajedljivo drsko o tome isporučivši poneki blues "Disclosure" s Charlijevom usnom harmonikom, a cijela niska između 16 pjesama dostatno klasičnih duljina u prosjeku od 2 i pol minute nabijeno je prepoznatljivim naletima riffova i himničnih refrena gdje se pronađe i zagonetnih stvari poput "Banksy" o mističnom grafiti umjetniku. Gotovo thrash metal "This machine" s galopirajućim ritmom, lakša "Proto feminist heroine" uronjena u psihodelične intervencije, "I don't care" s laganim klavirskim središnjim pasažem, te ska "City of dead" (pa i završnica "Master race" u bubblegum-popu) odskaču svojim stilizacijama od prepoznatljivog bendovskog standarda podsjećajući da su kroz karijeru zalazili u različite teritorije izvan striktne domene punka. A nekome će se možda u prvi mah učiniti kao što je to ustaljeni običaj da Charlie već predugačak niz godina nema niti približno zaraznu pjesmu poput hitova "Stranglehold", "Tomorrow's girls" ili "Warhead" koji su davno bili i perjanicama punka na top listama, no riječ je samo o potrošački prezasićenom repertoaru u kome mnoge pjesme zvuče vrlo slično. Što zbog opskurnih gabarita punka, što radi površnijeg konzumentskog pristupa, a djelomice i zbog samih Charlijevih godina kada uistinu nije nimalo lako ostati onaj revan buntovnik koji je već praktički kao prestar s 32 godine uletio u punk. Ne, nije nikakva greška zaključiti da se ovim albumom stvari vraćaju na svoje ishodište u daleku 1979. kada je objavljen prvi album s početnim slovom 'A'. Niti sam Charlie nije mogao zamisliti bolji finiš svoje imaginarne ideje koja se pretvorila u sagu dugačku 37 godina plodnog i upornog stvaranja popraćenog s kontradiktornim mišljenjima o Oi! i street punku. Poživio Charlie da podari svijetu još poneka dugosvirajuća ostvarenja pa makar morao i izmišljati simbole i znakove s kojima će ih imenovati.

Naslovi: 1.Polarisation, 2.Oligarchy, 3.I've got a gun, 4.Evil vs. Evil, 5.Proto feminist heroine, 6.Disclosure, 7.Rise, 8.World war three, 9.Dope fiend, 10.I don't care, 11.Master race, 12.Banksy, 13.This machine, 14.City of the dead, 15.Maid of Orleans, 16.Zeitgeist

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 09/05/2016