Autoritativan duboki bariton vokal Misko Czerkasa na pragovima basa s mračnim ugođajem Stuart A.Staplesa (Tindersticks) i Leonard Cohena, te emotivno depresivnim tekstovima na engleskom jeziku po ničemu ne sugerira da izvođač pristiže iz Mostara. O autoru nema nikakvih relevantnijih podataka, no jasno se uočava da je osim vokalom i lirikom mnogo toga percipirao, kako u glazbenom dosjeu što se tiče barem naslušanosti, tako i u ovladavanju instrumentalističkom gitarskom vještinom i samim komponiranjem.

"Small Songs" je kao kantautorski rad vođen akustičnom i električnom gitarom prožet u 4 kompozicije i bendovskom pratnjom (Goran Rebac - bubnjevi, Atilla Akso - bas, Bojan Ahac - Hammond organ), te u završnim "Dirt" i "Mostar" klarinetom s aromom melodija sevdaha pokazujući široki raspon zvučnih interesa kompresiranih u indie-rock/folk s veoma trendly performansima koji prizivaju mnoga kurentna imena poput Bon Iver, Fleet Foxes, Of Monsters And Men i sličnih. Prednost Czerkasa je što nije sladunjav, patetičan i gnjecav već pravo muški direktan i konkretan, rockerski komorno orijentiran na standarde Nick Cavea and The Bad Seeds i Tindersticks, te s ozbiljnim tekstovima punim unutarnjeg mučnog sagorijevanja u različitim analizama života jasno parirajući velikim alternativnim rock poetama koji su znali i znaju diferencijalne prednosti iskonskog nad kičerastim i klišejiziranim.

Czerkas naoko vodi neku borbu s teškim eminencijama prošlosti i sadašnjosti pokušavajući se kroz individualnu depresiju othrvati vlastitim zabludama i sivim tegobama života izazivajući neugodan suicidalan dojam. Kod njega je mnogo toga istovremeno i nevažno i veoma bitno kroz niz kompromisa koje stavlja na vagu posežući za povremenom sofistikacijom kao adekvatnim izlazom u općenitoj atmosferi dostojanstvenog rekvijema za Vladimira Gajića (1971-2015) kome je posvetio album. Ja osobno ne znam tko je Vladimir Gajić, no autoru je nešto vrlo važno predstavljao. U takvom raspoloženju je, istina, vrlo teško pronaći nit pretencioznosti ili onog hipsterskog prenemaganja izmišljanjem nestvarnih stvarnosti, tako da se Czerkasovoj poetici mora vjerovati da je čista i nepatvorena, a ne glumljena ili fikcijski stvorena.



Album je (ne)ujednačenim miš-maš izmjenama laganih i nešto bržih, umjerenih tempova stanovita koračnica životnih razmatranja od primjerice uvodne komorne laganice "All again" u kojoj svome prijatelju sve oprašta, preko umjerenog indie-rocka "No fear fire" gdje se tematski pojavljuje i femme fatale, akustičnog legato gospela "Words won't come out" i početnih honky-tonky naracija "Deap sea diving" koje se pretvorbom minimalističkog spoja The Velvet Underground i romantičnih trenutaka The Fall (bilo ih je, ne vjerujete?) dinamički lijeno metamorfoziraju u himničnu odu pokojnom prijatelju. I tu možda više ništa ne bi trebalo dodavati jer je i ovo dovoljno, po Lou Reedu 'jedan akord je dosta', a Czerkas je u te prve 4 pjesme poprilično toga rekao na vrlo jednostavan i istovremeno dubok način, da ne nastavlja svoju intimnu ispovjest s "If I were you", najiskrenijom i vrlo jednostavnom pjesmom albuma popraćenom jedino uz akustaru i harmama Hammond organa. Možda je još jedna akustara "When I was king" pretjerano potenciranje letargije ispred odra ili groba poput stanovite liturgije, no "Octopus" izvlači svojim mračnim rock referencama americane cijelu turobnu melankoličnost na pijedestal uskrsnuća i duhovnih karakteristika posegnuvši čak do Dalaj-Lame ili posve kontra, Obame sukobljavajući poetski nespojive svijetove i svjetonazore.

Umjeće Czerkaza je da u malome prstu ima cijeli spektar o kome zbori i da se ne obraća na neki lokalpatriotski način već globalistički, pa makar u posljednjoj, već spomenutoj "Mostar" u cijelu priču uveo i egzotiku sevdaha Bosne i Hercegovine za koju je cijela planeta čula. BiH mu nije poslužila kao odjavni foršpan mada to tako nekome može djelovati jer je album urađen i koncipiran s daleko drugačijim tenzijama - probranim svjetskim smislom za beletrističku, ali istinitu poetsku dramaturgiju u koju uvlači iskrenom inspiracijom na vrlo visokom artističkom nivou što ne haje mnogo za komercijalnost odjeka. Možda sam se i prevario u vlastitom doživljaju slušajući ovih 35 minuta, ali čine mi se krajno iskrenih, spontanih i maksimalno fokusiranih.

Naslovi: 1.All again, 2.No fear fire, 3.Words won't come out, 4.Deap sea diving, 5.If I were you, 6.When I was king, 7.Octopus, 8.Dirt, 9.Mostar

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 11/04/2016