Nije teško pretpostaviti da je Zdena ovog kantautora pronašao na nekoj od svojih tezgi sa štandom ili možda slučajno u prolazu jer Željko Butući - Bućo (1970), kako stoji u njegovoj kraćoj biografiji između ostalog u posljednje 3 godine svira po Zagrebu i okolici, najčešće po kafićima i na ulici. Pravi poduzetnik zna prepoznati talent i predstaviti ga širokom auditoriju.

Bućo je rocker simpatičnog pučkog svjetonazora. Ima vremena razmišljati o svemu, o onima što se snobovski nadmeću i bahate koječime potcijenjujući i omalovažavajući druge, o onima što provode vrijeme po bircevima trabunjajući o velikim planovima koje redovito nikad ne ostvare, voli zapjevati o nekim intimnim krhotinama, zaploviti u baladičnost i melankoliju, elem, tipičan je narodski trubadur iz gomile što pjeva o ljudima oko sebe i njihovim sitnim putešestvijama. Album prvijenac, nešto kraći od pola sata sadrži 3 pjesme snimljene u studiju Alena Kraljića i 4 očito u kućnoj lo-fi produkciji od čega su 3 akustične protežirajući soft-rock s elementima bluesa i countryija. Kroz 4 električne bendovske pjesme s kompletnom infrastrukturom (bas, bubnjevi, električna i akustična gitara, usna harmonika, prateći vokali, violina, klavijature) niže fine sviračke performanse legato melodija, ugodna staccata, poneku distorziju i harmonične nenapadne solo izlete podsjećajući na The Band, letargičnije trenutke Claptona iz vremena kada je bio na razmeđi popa i rocka, te na Dylanove soft-rock klasicizme. Svirka je šaroliko kompaktna puna atmosferičnih detalja s dvije pjesme u umjerenom tempu ("Lica sa strane", "Nitko nije kriv"), te dvije brže ("Niti vidim, niti čujem" i naslovna "Sretan iz inata" pod blagim utjecajem new-wave/ pub rocka Elvis Costella).



Akustične kompozicije su dostatno solidnih tehničkih relacija odsvirane selektivnim melodičnim staccatima uz melodične ubode usne harmonike, a prirodno tananiji i mekši vokal obojen poput Lou Profe nadoknađuje gordim interpretacijama u kojima se najbolje snalazi kada se totalno uživi i ispred sebe ima nešto 'drskiji' libreto poput hippyijevskog protestnog "Evo razmišljam o svemu" kojeg potpisuje Đuro Borić jer sami njegovi tekstovi su suviše nevini i prozaično neborbeni da bi se uopće mogli interpretirati drugačije. Jeste, mogli bi, ali u sasvim drugačijem kontekstu na kojeg Bućo, kako stvari stoje, ne obraća pozornost. Izgleda da je njegov osnovni motiv biti ugodan, a ne rockerski ili punkerski revoltirano agresivan. Bezbjedan je što se tiče javnog reda, mira i morala, te bi mogao uz kafane i ulice zakantati i u crkvi.

Naslovi: 1.Lica sa strane, 2.Nitko nije kriv, 3.Niti vidim, niti čujem, 4.Sretan iz inata, 5.Da ubijemo noć, 6.Evo razmišljam o svemu, 7.Na pola puta

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 05/04/2016