home > mjuzik > DEMO/ D.I.Y. izvođači 2016., 2. dio

kontakt | search |

DEMO/ D.I.Y. IZVOĐAČI 2016., 2. DIO: DEMO/ D.I.Y. izvođači 2016., 2. dio (2016)

[  ]

CARNILO - Meje i dolci (d.i.y., 2016)

Ho-ho-ho! E, pa lijepog li iznenađenja!

Na prste bi mogao prebrojati naše bendove s otoka, uključujući i one koji su se samo šlepali jedno vrijeme na 'otočki rock', a ustvari su bili s kopna. Znate ih, zar ne? No, bilo je tu pravih otočana poput Mamojebaca, Trio Tri, Kopito, Brain Production, Whiplash... A ovi posljednjenavedeni su bili s Brača, baš upravo kao i Carnilo, oneman bend što protežira isti fah - metal.

Za razliku od Whiplash koji su imali tekstove na engleskom, Carnilo ih ima na hrvatskom i to na izvornom bračkom dijalektu, a tematika mu je prava ruralna, domaća, ratarsko-stočarska, te se s pravom stilski nazvao brački agro metal. Danas malo tko uopće zna što su to kosir, masur, mulci, izdanki, a motiku i gustridu vide tek samo ponekad u prolazu. Carnilo metalskim growlom pjeva o idiličnim teškoćama agrarnog života koji se radi ručno bez strojeva i pesticida vraćajući stvari na svoj pravi početak. Za nekoga ekološki, ali za težaka kakvih je sve manje, to je bio uobičajeno mukotrpan posao od jutra do mraka, često bosonog uz litricu vina i bokunom kruha. Težaci su se od malih nogu naučili teškom životu pa im ništa u principu i nije bilo teško. Niti okopati lozu, preorati polje, poštucati maslinu, a i timariti stoku, u ovome slučaju sitnu s ponekim tovarom.

Kroz raznorazne zanimljive storije album vodi i kroz zdrave zajebancije poput "Utekle su mi ovce" ('niki pizdun mi je otvorija lazu, čin ga nađen kosiron ču mu otkinuti glavu') ili "Ispovid Šampjera kozmonauta" ('nediljon nesmiš ništa činit - a če Valentino a se greš ispovidit?'), a ima jedna prava zavičajna Rikard Katalinića Jeretova iz 1932. ("Stivane pjesmo na moru"). Glazbeni performansi su očekivani s obzirom na oneman band - programirani ritmovi što manje-više imaju solidne karakteristike, čvrsti tempovi, riffovi i brojne solaže protežući thrash s ponekim elementima deatha ("Prepiši particelu", "Brački težak") i melodičnim intervalima strukturirajući klasični metal nakon pojave NWOTBHM. Dovoljno energično i stilski sasvim jasno, a zbog poetičnog lokalnog leksika još i primamljive za jednu potenciju. Vrlo originalno.

Naslovi: 1.Maščober, 2.Prepiši particelu, 3.Brački težak, 4.Obnovljene masline, 5.Gustrida, 6.Bacija san gnjoja, 7.Utekle su mi ovce, 8.Tovara naprti, 9.Agrija, 10.Stivane pjesmo na moru, 11.Ispovid Šampjera kozmonauta, 12.Gnjoj

Ocjena (1-10): 8
Web: https://carnilo.bandcamp.com/
[  ]

DJ REFUGEE - Studio & Home Recordings 1997 (d.i.y., 2016)

Malo je teško povjerovati nekome tko poznaje elektronske radove Zdenka Čolića aka DJ Refugee-a unazad 5-6-7 godina da je nekoć bio čvrsti rocker s tekstovima na engleskom. I ja sam se začudio kad sam primio ovaj njegov cd da bruji s gitarama, riffovima, solažama i vrlo ugodnim vokalima, romantično-patetičnim, mekanim, ali i oporim, gotovo metalskim u iznenađujućem hard-rocku otpjevanom na hrvatskom jeziku. Rado bih spomenuo naslov kompozicije (možda "Licem prema meni"?), no nije priložen niti jedan.

Materijal sadrži 5 pjesama s kojima se pokušavao u rockerskoj varijanti komercijalnog izričaja (zadnja pjesma je također na hrvatskom i previše nalikuje na Prljavo Kazalište iz 90-ih i današnjih vremena) varirajući od natruha hard-rocka (prva skladba), new-wave miksa The Smiths & Joy Division (druga) do baladičnog pop-rock raspoloženja (treća). Može poslužiti za upoznavanje s bogatom ostavštinom ovog profiliranog individualca od kojeg valja očekivati još štošta ako ga zdravlje posluži. Ovih 20-tak minuta je jednostavno i jezgrovito urađeno, solidno snimljeno (vjerojatno i naknadno masterirano), a da je imao ko' što nije imao sreće, možda bi mu prije 20-tak godina poneka od ovih skladbi bila prepoznata kao medijski hit za radio difuziju.

Ocjena (1-10): 7
Web: https://soundcloud.com/djrefugeesw

Diskografija:
REFUGEE PROJECT BAND - Demo (2009)
United Colours Of Refugee (2011)
Ethnographie (2012)
Psychic Land (2014)
Pop Album (2015)
Dreamer (2015)
Studio & Home Recordings 1997 (2016)
[  ]

HYSTERIA - B Side of Darkness (d.i.y., 2016)

Ovaj mini albumčić oneman benda kojeg čini Lonewolf počinje sasvim solidnim lo-fi zapisom "Nothing" u kome se bend prikazuje u black metal maniru s minimalističkim referencama jednostavnih riffova, neočekivanim atmosferičnim staccatima, umjerenim tempom (programirani ¼ ritam), skladno ugođenom melodičnošću i ne baš najsretnije rješenim vokalom koji je stavljen u prvi plan provučen kroz efekt prostornih halova. No, nakon toga pjesme odlaze u vrlo sumoran, tromi i depresivni obzor gdje vokalist reži skoro do neprepoznatljivosti ("Worthless blood I shed"), vrlo finu instrumentalističku staccato ambijentalnost ("The eyes that broke my light") koji put prožetu distorzijom ("Sorrow lands") i okončava još jednom vokalno režavom i tromom pjesmom ("Demonic presence under the skin").

Sad na stranu lošiji zapis s obzirom da su stilski parametri čisti underground i da je riječ o do sada nerealiziranim pjesmama. Doduše i to se moglo reducirati prilikom naknadnog masteringa i pojačane produkcije unatoč kućnom snimku (tako se barem čini), a da je sve to oko samog zvuka dosjetljivije obavljeno, mnogo detalja na kojima se radilo poput zanimljivog backgrounda i gitarskih sekvenci poprimilo bi sadržajnije i jasnije konture. Ok, vokal je takav kakav jeste, mimo pjevanja u akordu, tu bi se trebalo poraditi jer je globalni koncept sasvim koherentno uronjen u depressive black metal bez drone/doom karakteristika kojeg u ovome slučaju nezgrapno prati programirani ritam. Valjalo bi ga, ako je ikako moguće izbjeći i koristiti živi bubanj...

Naslovi: 1.Nothing, 2.Worthless blood I shed, 3.The eyes that broke my light, 4.Sorrow lands, 5.Demonic presence under the skin

Ocjena (1-10): 6
Web: https://hysteria4.bandcamp.com/

Diskografija:
To Walk Alone Eternally (2015)
B Side Of The Darkness (2016)
[  ]

LETARG - Faze budnih sanjara (d.i.y., 2016)

Vrli koprivnički četverac je doživio sitne personalne promjene. Nakon odlaska basiste Mirana Katara došao je Karlo Cmrk pa im je za realizaciju novog materijala valjalo pričekati godinu i pol dana od debija "Paravan" iz jeseni 2014. Ovaj novi, dakako EP, slijedi njihove sheme glavnog vođe i vokaliste Brune Antolića u pop-rock maniru melodičnih gitarskih legato figura sa čvrstom ritam sekcijom korespondirajući između mekšeg indie-rocka nastavljajući stilsko oblikovanje i dotjeravanje samog tehničkog izričaja. Također su se kao već izglancan produkcijski bend u samom startu potpuno kompaktno raščlanili na sviračke zadatke i vrlo dobro osmišljenu konceptualnu priču s 5 kompozicija koje fabulom govore o stupnjevanju razočaranja nakon prekida emotivnih odnosa.

Svaka pjesma u naslovu sadrži i podnaslov ne banalizirajući individualne anksioznosti kakvih svaka okončana veza ima. Lirski su dostojanstvene, mračne, pune spleena i melankoličnosti s bespovratnim emocijama što su trajale kratkoročno, gotovo za jednokratnu upotrebu evocirajući suštinski vitalan segment nemogućnosti očuvanja vlastite senzibilne komocije kroz zadnje titraje ljubavi, očaj i depresiju do spoznaje da nakon svega ostaje ogromna praznina metaforički poistovjećena prostranstvom svemira. Uostalom, današnje veze su sve kraće, a pjesme o njihovom razvrgnuću sve češća tema, pa ipak Letarg se i u tome trendu srceparajućih stihova snalazi na solidnom poetskom nivou s obzirom na relativno kratki staž. U tom aspektu vrhunac materijala fokusiran je u praskavo-nabrušenoj "Sjena (odmicanje)" i završnoj "Svemir (oslobađanje)" što pokazuju komercijalni potencijal znatno šire od nekog indie faha u kome momentalno fluktiraju. Osobito se to odnosi na ovu posljednju baladu koja uz patetičan Brunov vokal miriše na neke vrlo slične pogotke Plavog Orkestra.

Materijal je friško objavljen ovih dana, a promocija je zakazana 30.III 2016.u KSET-u zajedno s madžarskim bendom The Immigrants (www.facebook.com/theimmigrantsofficial) iz Pečuha.

Naslovi: 1.Ti (zavaravanje), 2.Stani (suočavanje), 3.Ja (tugovanje), 4.Sjena (odmicanje), 5.Svemir (oslobađanje)

Ocjena (1-10): 7
Web: www.facebook.com/LetargParavan

Diskografija:
Paravan (2014)
Faze budnih sanjara (2016)
[  ]

NO'E - Ep (d.i.y., 2016)

U svoj toj gomili glazbe koju dobivam svakodnevno posve sam smetnuo s uma da je ovo hrvatski bend. I tako ga ja uzmem na preslušavanje misleći da je francuski jer više od 80% mojih inozemnih recenzija jesu francuski izvođači. I ugodno se iznenadim, ha, pa tko je to tako fino skinuo Lou Reeda s ponešto new-wave konotacija ranih Talking Heads i Television, te već htjedoh potražiti neki info o bendu na internetu, kad li tamo nađem u e-mail boxu link s kojeg sam skidao ovaj materijal. Pobogu, pa to je bend mojeg kolege Fiče s portala Terapija.net. Oh, koji li sam debil...

A materijal je uistinu anjc-a. Nema mu se ama baš ništa zamjeriti. Živa kompaktna svirka basa, bubnjeva i gitare sa samozatajnim baršunastim vokalom Davida Gaala iz mlađahnih Lou Reedovih dana The Velvet Underground, te minimalistički strukiranih i dotjeranih 6 pjesama na engleskom o različitim preokupacijama na vrlo sarkastičan način što se osobito ističe u "Election day", svima najsretnijem danu u produljenju ili svrgavanju vladajuće elite na koju nikakva reakcija vox populi ne može utjecati, ha-ha-ha... Laganija u umjerenom tempu "Way to the sun" uz ponešto fučkanja oraspoloži tmurne oblake života s David Byrneovskim smislom za humor, blago psihodelična "Somebody's coming" laganijim surf/tremolo asistencijama opet zazove neka bolja vremena kada se moglo i sanjati da rock može mijenati svijet, a gitaristički najjača "Not much time" na čvrsti klasični rock u kome su Iggy Pop i MC5 glavni protagonisti. Pa kako onda i ne bih u prvi mah pomislio da su ovo neki novi retro Francuzi? Posljednja "Food for the rich" neminovno vraća u stvarnost svojim lirskim sadržajem o pranju glave snobističkim svjetonazorom. Ali kako god, pa da su baš i Francuzi ili neka ekipa iz New Yorka, teme su općenite i svjetski relevantne, te se po ničemu ne može skontati da je ovo hrvatski bend.

Logika je najjednostavnija: bez obzira na porijeklo, i Francuzima i Amerima i Englezima bih dao istu ocjenu kao i Hrvatima, to jest mome kolegi. Može se dičiti da sa svojom ekipom nije napravio nikakav škart, ništa lošiji od nekih razvikanih solo albuma Lou Reeda.

Naslovi: 1.Sweetnes of despair, 2.Election day, 3.Way to the sun, 4.Somebody's coming, 5.Not much time, 6.Food for the rich

Ocjena (1-10): 7
Web: https://soundcloud.com/noe-42 i http://web.facebook.com/NOE3MUSIC/?fref=ts
[  ]

MIŠO PETROVIĆ - Odbijam (d.i.y., 2016)

Ovog kantautora možda se sjećate preko benda Baobab iz Arlija pored Užica što su 2012. imali vrlo dobar rock album "Pogled iznad" (Slušaj najglasnije/ Manekeni Bigza). Njegov novi solo rad nije u tom maniru (u bendu je svirao gitaru i pjevao) već je akustičan klasični kantautorski. Ovdje nam je dostavio svoju prvu pjesmu "Odbijam" najavljujući solistički EP koji se treba pojaviti negdje koncem svibnja. Sudeći po samo ove nepune 3 minute mogao bi biti zanimljiv intimistički rad sa solidnim stihovima što lamentiraju opću nemoć kurentne socijalne i društvene zbilje s upečatljivim hrapavo-promuklim vokalom.



Očekujemo EP.

Ocjena (1-10): 6

horvi // 29/03/2016

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Si kak jen

OGENJ: Si kak jen (2020)

| 10/07/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: White Lazy Boy, EP

MELVINS & MUDHONEY: White Lazy Boy, EP (2020)

| 06/07/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Hindsight

EMMURE: Hindsight (2020)

| 30/06/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Tied To Our Screens

.UPSET: Tied To Our Screens (2020)

| 29/06/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Angel's Breath

ANGEL'S BREATH: Angel's Breath (2020)

| 24/06/2020 | pedja |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*