Iznenađenje ovog vrlo simpatičnog debija trojca iz Velike Gorice je da se po ničemu ne osjećaju tragovi njihovog bivšeg benda, prije bi se reklo da su došli iz nekog punk/nu-metal/post-hardcore miljea i da su se godinama dobrano zajebavali sa svime i svačime kako bi na temeljima iskustva došli na ovakav prilično sirov, iščašen i drsko postavljen stil za kakvog treba imati hrabrosti. Jer, Mel Camino je sa zanimljivim pop-rock shemama frontmena Zlatka Majseca bio na pragu medijskog uspjeha (objavili su 3 albuma u promjenjivim postavama) koji ih je mimoišao, a ovaj bend kojeg čine plavokosi basist Ivan Zdunić i bubnjar Rudi Martinić s prvotnim gitaristom Josipom Županom (odnedavno ga zamijenio Vanja Belošević, ex-Mel Camino) se nimalo ne obazire na dobrani period kojim su koračali prema širem auditoriju. Njihova nova audijencija je posve drugačija u skladu s glazbom koju prikazuju i kontekstom u kojeg se postavljaju. Prije svega, radi se o r'n'r zajebanciji na kurentne trendove s naglaskom na neskrivenu mačoidnost koja izlazi iz sveopćeg opticaja na račun emancipacije i LGBT zajednice. Ovaj trojac je bijesan i ljutit zbog narušenih tradicionalnih načela i to nimalo ne skriva obrušavajući se na slobode kojekakvih emo-manjina koje su čamile čekajući svoj moment da zaiskre u ljudskoj povijesti. Ali ne banalizira u lirskom pogledu, vješto skriva svoje ogorčenje da je sve manje mufa, a sve više ćelavica u pučkom seksološkom obrazovanju ('volim što je slatka, slatka i zavodljiva... al' najviše od svega volim je u ustima/ čokolada', potencijalni hit "Lada" popraćen ženskim pratećim sexy vokalima) dovodeći onaj sjajan sofistirani smisao Laboratorije Zvuka koja se s vrlo sličnim erotskim temama zafrkavala do opće popularnosti. Kad nema zdrave šale u r'n'r-u često nestaje i draž samog rocka, uostalom probajte prevesti neke od stihova vitalnijih rock evergreena, vidjeti će te da su mahom toliko stupidni i blesavi (pogotovo rani The Beatles i The Rolling Stones, te The Doors) da im je Iggy Pop namjerno odbrusio sadističku kontru "I wanna be your dog".



Za prvi singl je izabrana poletna i nimalo nabrušena "Lada Dee" koja po ničemu ne govori da je ovo vrlo tvrd rockerski album. Urađena je u trance-rock stilu Primal Scream koji doduše u njihovoj formuli nema elektronski ugođaj, ali sve je tu vrlo slično, pa čak vuče i na industrial/techno smjernice. Album ima nekoliko potencijalnih himni poput jednostavnih "Što više toga znam" (manje se bojim) i glavnog aduta, hardcore-punka "Sreća" ('sreća je piće, za mladiće, sreća kada sviće').

Zabava je garantirana bez ikakve ozbiljnosti, a ponajmanje angažirane poruke koja u ovome kontekstu albuma nije niti bitna.

Naslovi: 1.Uvod, 2.Al od danas, 3.Ona zna, 4.Da da da, 5.Sreća, 6.Lada, 7.Zemlja i ljudi, 8.Ana voli Zagreb, 9.Promjene, 10.Lada Dee, 11.Što više toga znam

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 26/03/2016