MUERTO RICO - Undermost (d.i.y., 2015)

Već treće izdanje ovih sjajnih mathcore Beograđana mjesecima mi ne silazi s osobne play-liste. Taman kad sam se zasitio prethodnog "Worst Coast", pred sam konac 2015. pojavio se ovaj također kratki EP gdje se pokazuju osim poznatom mahnito-frenetičnom energijom u komadima "Brüte blavor" i "Choufflait" s novim tendencijama ka progresivnijem zalogaju žanra u iznenađujuće laganoj "Talk is cheap, silence is free" kombinirajući atmosferične elemente post-rocka s dinamičnim aranžmanom i gitaristički komfornim staccatima. Završna "21st century bastards" je veličanstvena hardcore progressive tema s kojom otvaraju nove vidike razvijajući se od opskurnih početaka ka kreativno sposobnom i maštovitom bendu da proširi spektar izraza na više razina.

Energija se i dalje održava s nekim novijim karakteristikama. Ma briljantno. Tu se nema šta filozofirati. Ovaj bend je spreman na velika dostignuća poput The Dilinger Escape Plan, The Rodeo Idiot Engine i Converge. Samo treba pričekati da ga prepozna i auditorij.

Naslovi: 1.Brüte blavor, 2.Choufflait, 3.Talk is cheap, silence is free, 4.21st century bastards

Ocjena (1-10): 10
Web: https://www.facebook.com/pages/Muerto-Rico/481999395268977

Diskografija:
Demo (2014)
Worst Coast (2015)
Undermost (2015) NA MINIMUMU - Mornarske priče (d.i.y., 2016)

Jadran Ranj iliti pravilno NaMinimumu, sam-svoj-majstor, oneman bend, gitarist, basist, bubnjar, pjevač i tekstopisac nije za 2015. uspio dovršiti svoje novo poglavlje, pa je 'sezona 4' preseljena sticajem okolnosti u tekuću 2016., ali ništa za to. Pod naslovom "Mornarske priče" donosi 9 vrlo zanimljivih hard-rock/metal pjesama s različitim tematikama koje su usko povezane s morem. O ljudima, brodovima, mitovima ("Priča o grbavcu, šepavcu i vragu", "Vještičji ples"), pijači, ekonomskim zavrzlavama, lopovluku u tranzicijskoj pretvorbi ("Gangster"), prohujalim vremenima u kojima se spominju i likovi legendarnih stripova Zlatne serije ("Junaci Zlatne serije"). Njegove pripovjetke su vješto uglazbljene na epski način rockera koji umije i odvaliti gromke arije, uostalom ako niste do sada poslušali njegova izdanja, valja vam to uraditi čim prije.

Elem, ovdje šiba vrlo dobro produciran materijal pun napucanih gitarskih riffova, poneku elegiju ("Vrijeme starih brodova", "Zvijezda Arktika"), a u kompletu gledajući, znatno se fokusirao na glazbenu kompleksnost s nešto kraćim materijalom od prethodnika "Sobni rock'n'roll" (2014). Nema potrebe naširoko pričati o pojedinačnim pjesmama; svima je zajednički koncept koji proteže miješanje maštarija i stvarnosti na vrlo satiričan, a koji put i melankoličan način.

Naslovi: 1.Mornarske priče, 2.Priča o grbavcu, šepavcu i vragu, 3.Gangster, 4.Vještičji ples, 5.Opet mladi, 6.Vrijeme starih brodova, 7.Junaci Zlatne serije, 8.Gatara, 9.Zvijezda Arktika

Ocjena (1-10): 8
Web: http://naminimumu.bandcamp.com/

Diskografija:
Prva sezona (2011)
Druga sezona (2012)
Nova budućnost (2013)
Sobni rock'n'roll (2014)
Mornarske priče (2016) NECRO FOREST - Zov predaka (d.i.y., 2015)

Ujebemti! Ovakav demo materijal nisam čuo još od vremena kada su se bendovi snimali na audio-kasete. Lišen je bilo kakve produkcije i samo šiba nekoliko osnovnih elementa: gitara, vokal i ritam mašina, kasnije i bas gitara (možda i živi bubnjevi?), a riječ je o najopakijem black-metalu. Storije i nema. Uspio sam samo saznati da su iz Vinkovaca, ranije su objavili 3 izdanja "Absence of Light" (2012, demo), "The Paths of Forefathers" (2014, split album with Aura Mortis) i "Mystic Empire of Winterforest" (2014, split album with Darlament Norvadian and Zimorog). Članovi su, naravno imenovani pseudonimima - Lycanthrop (bas, vokal, tekstovi), Nyktophilean (bubnjevi) i Vorrog (gitara).

A pošto im je ovo kompilacija na kojoj se uopće ne može razaznati jezik na kome se urliče, prvih 5 pjesama su očito snimljene na neki diktafon, možda mobitel, a možda i na kasetofon jer su u mono tehnici. Ne bih znao, ali tako su vrlo slično zvučali i neki moji snimci iz ranih 80-ih samo u drugom žanru (punku i new-waveu), ha-ha-ha... No, kako god, ovaj bend je u čak skoro 40 minuta predočio svoje razne faze od one početne kada je imao sve relevantne poveznice s ranim Burzumom, preko nešto kompaktibilnijih pjesama s bas gitarom "Hate division" i "Full moon of mayhem" (skoro 7 minuta!) ili totalnog kaosa "Summoning of the elder winds" koji čak sadrži i nekoliko prigušenih 'clean' naracija. Svirka je, dakako bijesna, vokal Lycanthropa najopakiji, često usklađen u psihodelično-paklene efekte, ali unatoč prljavom zvuku reske gitare i kućnoj lo-fi izvedbi, uočava se da je bend vraški energičan i potentan, ta da mu se živo fučka za neke standardne digitalizacije zvuka. Tu je muzika s posve nejasnom porukom koju niti uz najbolju volju nisam mogao shvatiti jer nisam razabrao niti jednu riječ pa makar ima jedna pjesma koja je barem u naslovu navedena na hrvatskom - "Krv i čast".

Totalni underground.

Naslovi: 1.Intro, 2.Winter realm, 3.Call of blood, 4.Lunar madness, 5.Battle horns of slavs, 6.A call from the woods..., 7.Hate division, 8.Full moon of mayhem, 9.Summoning of the elder winds, 10.Dreadful incarnation, 11.Krv i čast, 12.Outro

Ocjena (1-10): 4 NECRO FOREST - Slavic Invasion (d.i.y., 2015)

E, ovo je već puno bolje. Sadržajnije gitare jasnijeg zvuka s puno legata i povezanih tremola, živi bubnjevi, klavijature s obrednim ugođajem 'crne mise', blastbeatovi su donekle posloženi, pa red elegičnijih tema, staccata s mračnim ugođajem i kompaktnija svirka uvode u vrlo zanimljiv početak instrumentalom "Slavic invasion", dok se u drugom, iznenađujuće tromijem komadu "Ancient rites" otkriva novo lice benda s puno čišćom snimkom i to, začuđujuće, u stereo tehnici iz cirka 1964. godine kada je gitarska distorzija redovito 'pojela' osnovicu zvuka pa se bacala u samo jedan od dva kanala po direktivi producenta 'jer na mono radio-prijemnicima ne zvuči dobro'. Ali nasuprot toga, mišljenja sam da baš upravo ovakvi bendovi kao što je Necro Forest pokazuju da ta tehnika i ne mora biti presudan element za konzumaciju s obzirom da ovdje ima jedan potencijalni hit "Tron slavenske šume" koji svojim minimalističkim punk-hardcore riffovima neodoljivo asocira na najsnažniji NoMeansNo u kombinaciji galopa najenergičnijeg NWOTBHM, te dakako blacka i deatha, a bend je istu zamislio nešto poput himne "Paranoid". Dalje slijedi ponovno troma "Rogati knez", vokal je, naravno opak i kreštav, ide kroz akorde, ne obazire pažnju na strukturu glazbe i vrišti kako mu se hoće, odnosno, onako kako je to Ozzy u Black Sabbath zamislio i ostvario kontradiktornom tehnikom suprotnom tadašnjim frontmenima ranih 70-ih. Zna se što je revolucionarno napravio, a niti ovaj momak nije daleko od toga samo da uspije proturiti ovakav izraz na velika vrata i da pokuša čistije i razumljivije vriskati, a naravno i da zvuk benda ima kompaktniju produkciju prošao bi kod složne black armije kao alva.

Jer, ovdje su glazbeni parametri dovedeni do vrlo dobre razine melodičnosti i konciznosti s brojnim kompleksnim poduhvatima kojima se nadograđuje sva ona njihova minimalistična struktura i počinje se pretvarati u istinski zanimljiv glazbeni doživljaj s raznolikim prevratima (pjesme "Prijestolje Moranino", galopirajuća "Winds of destruction") ili vrlo dobrim produkcijskim konotacijama kako bi mogli izgledati u budućnosti ("When darkness embrace my heart").

Necro Forest, jasno je i iz pakla ili bilo kojeg kuta ove Zemlje koji po svim svojim okruglim čoškovima, da se traže i da mogu mnogo toga napraviti, da imaju solidnu konfrontacijsku ideju ustoličenu u totalnom undergroundu od koje nikako ne treba odstupiti, umiju povremeno 'zaiskriti' s nekim ambijentalno-teatralnim uvodnikom i da postaju vrlo zanimljiv bend s interesantnim opsegom senzoriranja ovog našeg svijeta na vrlo brutalan način koji je daleko energičniji i uzbudljiviji od stereotpnih punk/hc, thrash ili metalcore izvođača. Energija im je na prvome mjestu, a imaju je za vagone Behemotha, Satanic Warmaster, Immortal, Darkthrone, Nokturnal Mortum, starih Napalm Death i dakako, Burzuma i Bathory. Meni je ovo odlično i mnogo bolje od prethodne kompilacije koja ništa mnogo nije govorila o bendu. Ovdje se razaznuju kompozicije po svojoj daleko bogatijoj strukturi, boljoj produkciji, svirci i samoj težnji da bend uistinu hoće i ima kreativne sposobnosti na kućnoj razini napraviti album koji se sluša s guštom od A do Ž. Vraća povjerenje u žanr. A imaju već i najavljenih 6 novih izdanja za tekuću 2016. Slušati ćemo, obavezno.

Naslovi: 1.Slavic invasion, 2.Ancient rites, 3.Tron slavenske šume, 4.Rogati knez, 5.Prijestolje Moranino, 6.Winds of destruction, 7.When darkness embrace my heart, 8.Warcry, 9.Posljednja bitka, 10.True blackness (Satanic Warmaster cover)

Ocjena (1-10): 7
Web: web.facebook.com/Necro-Forest-271862529599601/?rc=p&_rdr

http://necroforest.bandcamp.com/releases

Diskografija:
Absence of Light - 2012 (demo)
The Paths of Forefathers - 2014 (split album with Aura Mortis)
Mystic Empire of Winterforest - 2014 (split album with Darlament Norvadian and Zimorog)
Zov Predaka - 2015 (Compilation)
Slavic Invasion - 2015 (full-length album)

U pripremi:
Dark River Flow - 2016 (EP)
Native Land - 2016 (EP)
Skyforge - 2016 (EP)
Doctrine of Winter (Split with Devilgroth and Frostveil)
Bratstvo Poganske Krvi (Split with 1389)
Lycanthropic Alliance 2016 (Split with Luciferian Werewolfs) NULA PLUS - Ubrzanje i sikira (d.i.y., 2016)

Tuzlanski hardcore-metal (nije metalcore) bend je neposredno uoči objavljivanja ovog drugog službenog albuma ostao bez basiste i vokaliste Nebojiše Stojkova koji je preminuo sredinom studenog 2015. nakon duge borbe sa zdrastvenim problemima. Bend je ostao kao trojac u sastavu Almir Mulaosmanović (vokal, melodika), Džemal Trakić (gitara) i Ademir Bruljić (bubnjevi). Za Nebojišu su održali komemoracijski koncert 12.II 2016. u klubu Parma u Tuzli istovremeno promovirajući i ovaj album, a novim članom je postao Jasmin Avdić Jaci (ex-Elvons). Inače, svi članovi Nule Plus (ili 0+) su imali svoje role u nekim ranijim bendovima poput Nečasne Sestre, Perryside i Karma Guru, dok je bubnjar Ademir istovremeno i na palicama Bad Seasons, te radi s Holographic Human Element.

Ova smrt se nažalost suočava sa sasvim drugačijim svjetonazorom benda koji tekstualno isijava neskrivenim sočnim zajebancijama i laganim vulgarizacijama isprepličući šture stihove na bosanskom (srpsko-hrvatskom, svejedno je) i engleskom, a epicentar su socijalne i društvene humoreske poput masnijih viceva gdje svakako prednjači stilski neobična pjesma "Kanada" s folk motivima sevdaha odsviranom uz pratnju melodike ('djeca išću ljeba, nemam da im dam, daj mi ženo violinu da im zasviram'). Gabariti ostatka materijala su vrlo dobro poznate relacije utjecaja Biohazard, Sick Of It All, Pro-Pain i slične hardcore scene 90-ih s ponekim rap vokaliziranjima ("Billy bad ass"). Ne osobito prežestoki tempovi s obaveznim breakovima i kompleksnijim aranžmanima ("Break", "Mašta", "Skyscraper", "I hate you"), te zvrkastom trance pošalicom ("Deda mraz") namamiti će dobar dio fanova tvrdokornog izraza s leksikom vrlo bliskom Satanu, Bicikliću, Septiki i sličnim zvrkastim izvođačima kojima je ironija i sarkazam osnovica himnične i lakozapamtljive poetike.

Naslovi: 1.Break, 2.Mašta, 3.Skyscraper, 4.Vrtim se u krug, 5.Deda mraz, 6.Pauk, 7.Billy bad ass, 8.Kanada, 9.Simplicity, 10.I hate you

Ocjena (1-10): 7
Web: www.facebook.com/nulaplusinfo

Diskografija:
Billy Badass, EP (2005)
Cener (2010)
Ubrzanje i sikira (2016) SPOKOi! - Demo (d.i.y., 2015)

Mekši i daleko liberalniji predstavnici Oi! punka (za razliku od desničarskog i rasističkog ogranka) na ovome vrlo kratkom materijalu raspredaju tipične ulične priče insinuirajući sukobe natopljene maliganima, povremenom socijalnom angažiranošću i neophodnim trenucima emotivnog raspoloženja. Himnične pjesme s vrlo jednostavnim formatima klasičnog punka 77-79 i ranog hardcorea s melodijama i gromkim refrenima redovito pucaju na ciljani dio publike željne šutke, poganja i đipanja, a ovaj bend to radi čistom energijom i sasvim solidnom svirkom kojoj se nema što prigovoriti. 'Mi smo SpokOi! Gazimo pred sobom sve, nitko nam ništa ne može, ne primamo ničije naredbe, ne damo sustavu da nas pojebe!". I još dodaju 'svi će te vi propasti, a mi ćemo preživjeti!'.

To će se još vidjeti. Za bend koji je na početku karijere, ovo je vrlo dojmljivo, hrabro i poprilično ishitreno. Zanima me da li će istim žarom isijavati i za desetak ili više godina. Trenutno vrlo simpatično, melodično, energično i zajebantski raspoloženo, jako dobro snimljeno i producirano, kudikamo bolje od prva dva legendarna albuma Hladnog Piva. Pjesme su te koje se pamte, a ove imaju izglednu šansu da postanu ozbiljnim himnama poput etabliranih Šank?! i vječito rastresenog, ali neodoljivo privlačnog Biciklića koji, kako je Ogi još davno prije napisao u svojoj prvoj recenziji za Terapiju 'čorba od vrućih govana koja se krcka na vatri'. Tak nekako. SpokOi! su ozbiljniji i puno trezniji.

Naslovi: 1.Nisam poželjan, 2.Piva, 3.Gdje svinje caruju, 4.Stranac u kvartu, 5.Mračna strana ulice, 6.Oda našoj maloj, 7.Mali gnom, 8.Put, 9.Mi smo SpokOi!, 10.Birtijaška

Ocjena (1-10): 6
Web: /web.facebook.com/SpokOi-736838473044148/?fref=ts ZLI JEZICI - Kafanska liturgija (d.i.y., 2016)

Mnogoljudni subotički sastav (sedmerac) s nekim poznatim muzičarima poput Aleksandra Petrovića - Mečke (bas) ili Jelene Grmače (flauta, prateći vokal) na ovome materijalu snimljenom uživo 8.I 2016. u Pozorištu Kosztolányi Dezső pokazuje se u transoidnoj zavrzlami funka, post-punka, jazza, hardcorea, folka, kraut-rocka, gitarskih math kombinacija... kroz određeni vodvilj, mahom žustrim spoken-word akcentom pjesnika Miroslav Vojnića Hajduka na srpskom jeziku.

U prvom planu je snažna ritam sekcija i gitarističke igre Vladimira Miletina i Ninoslava Matijevića na razini post-punka/math-rocka asocirajući na The Pop Group i livanjskog Andriju, a Hajdukov vokal se opet kontrira uživljenošću u polumelodičnim arijama koje su taman na razmeđi repera, naratora i semantičkog poluvriskajućeg frontmena poput Bege iz Trobecovih Krušnih peći kome je ipak najvažnija poezija krcata socijalno-društvenim preokupacijama, frustracijama i dugačkim tokom pripovjedanja uključujući različita sjećanja i odjeke stvarnosti, slutnje i komunikaciju s kurentim propadajućim svijetom i propalim vremenom dijagnosticirajući kroz naizmjenične epizode i slogane 'treba ići dalje' ("Poslednja cigareta"), 'bili jednom dobri ljudi' ("Na obali starog mooora"), 'neću da mislim' ("Neću da mislim" s flautom Jelene) ili nekih čudnovatih poput 'ja imam pčelu u sebi'. Materijal osim vrlo dobrih art-rock performansa u prve 4 kompozicije ima i jednu suštu punk/new-wave zafrkanciju "Mozak ne fuguje" poput Azrinih komedija, te vrlo rasplesan funk/d'n'b "Nisam Majko..." popraćen elektronskim sintagmama klavijaturistice Ana Marije Tumbas, te programatsku "EU" na žustro odrecitiranom njemačkom jeziku prisjećajući se onog istinskog artistički hrabrog rariteta Idola "Schwule uber Europa (omorina nad Evropom) s legendarne kompilacije "Paket aranžman". Završnica od 2-3 posljednje podulje kompozicije je ponovno na visini prvih 4-5 sažimajući uglavnom minimalističku dinamiku sa slobodnijim šaranjima.

Istina, ovo sve nije daleko od formata Neuroleptic Tria kada su recimo imali kao naratora otkačenog Petera Ferenca (album "Javno snimanje", 2012) samo su zvučne stilizacije pomaknutije u rockerskiji izraz. Hajduku u ovome slučaju bend služi za pratnju stihova isto kao i Ferencu koji je na kolaboraciji učinio ogroman presedan sa sjajnom izvedbom. Kod Hajduka se osjeti da je bio vidljivo bistre glave i da ipak nije na razini dotičnog pjesnika, režisera i glumca, no uistinu ni ovakav trezveni performans nije nimalo loš.

Naslovi: 1.Mizantropi, 2.S jeseni, 3.Poslednja cigareta, 4.Ja imam pčelu u sebi, 5.Na obali, starog mooora, 6.Mozak ne fuguje, 7.Nisam Majko..., 8.Žvakaća, 9.Prijatelju, 10.EU, 11.Neću da mislim, 12.Vapim za rečju, 13.Kad nam nestane ljudi

Ocjena (1-10): 8
Web: web.facebook.com/Zli-Jezici-1407717222887120/?fref=ts

horvi // 09/03/2016