Nakon točno 5 godina Alex Cepuš ili Actooon, odnosno u ovome slučaju Alex Bass Grobar, tj. Undertaker vraća se ponovno na prekopavanje celjskih grobilišta, svome starom hobiju otpoćetom tokom 80-ih i 90-ih kada je odlazio navrh brda iznad Celja da s kriks-kolegama okrene poneku litricu u miru Božjem daleko od pogleda i gradskih zlih jezika, a kasnije su se te posjete počele pretvarati u jedno posvemašno istraživanje ne samo starog Golovca, već i brojnih humaka po gradu na kojima su izgrađene stambene četvrti. On je navukao popriličan bijes tim svojim čeprkanjem po lokalnoj prošlosti nakon 2. Svjetskog rata prije svih onih istina o masovnim grobnicama što su na vidjelo iskrsle tek mnogo kasnije, a htjeli njegovi mrzitelji ili ne, Alex je posve bio u pravu. Sve one njegove sumnje i morbidno neugodni i nelagodni osjećaji koje je znao opisivati u mnogim literarnim djelima su se pokazali opravdanim. Prvi put kad sam ga sreo nakon točno 20 godina došavši u Celje, onako čisto iz znatiželje sam ga upitao koliko Celje ima stanovnika. A on mi je odvratio 'jel misliš na one na zemlji ili one pod zemljom? Tu ispod nas ima ih, ne zna im se broja.'

Ovi su podaci dugo vremena bili sakrivani i prešućivani, nitko se o tome nije usuđivao zboriti, a pogotovo oni koji se sjećaju što se sve dešavalo u Celju nakon 1945., no Alexu kao beskompromisnom i vrlo zajedljivom karakteru nimalo nije smetalo da unatoč gnijevu lokalnih vlasti i svim njihovim poltronima zagrebe duboko ispod površine otkrivajući mnoštvo grobilišta što su ga nadahnula za stvaranje osebujnih black metal kreacija oivičenih na prva 3 izdanja serije albuma nazvanih "Cemeteryland". Na ovome novom nastavku je znatno fiksiraniji i usredotočeniji nego li na ranijim djelima što su znala biti grubo ekspresivna i atonalna. Uz obavezne gitarske improvizacije, dodao je i klavijature, zvuk sympho-rocka 70-ih u pomalo jazzy izdanju, te jednolično programirane ritmove zasnivajući se prvenstveno na svojoj specifičnoj 'at first take' artifikaciji u kojoj ne treba tražiti konkretne šablonske black strukture.

Kroz 4 instrumentala on proteže sada već naširoko i nadaleko znanu povjesnu priču o Celjskim masovnim grobnicama dovitljivo se služeći razrađenom fabulom okončavajući s uskrsnućem mrtvih duša, ali avaj, ne bi on bio to što jeste da se ironično ne zavitlava na vrlo perverzan način. Upravo ta zadnja tema naoko djeluje kao "Ressurection", no kad se malo bolje pogleda, naslov joj je "Resurerection". Dovoljno jasno, ali nikako i nekrofilski. To je samo njegovo uobičajeno zavitlavanje i šegačenje na mnoštvo toga što mu je donijelo sve one paranoje iz ranog djetinjstva, netrpeljivost sugrađana i lakomislenost sitnih dušica što su ga otpisali kao nekoć 'ozbiljnog' umjetnika u fah šarlatana. U svemu tome ima i različitih verzija istine, zavisi kako se gleda iz kojeg aspekta, ali to njemu niti najmanje ne smeta. Svoje je rekao odsviravši ovaj vrlo kratki konceptualni set s novim, petim nastavkom što je uslijedio vrlo brzo.

Naslovi: 1.Remedy Golovec, 2.Sunning across the pill, 3.Creepy block monastery, 4.Resurerection

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 24/01/2016