Četvrto studijsko izdanje Conor O'Briena i njegovih Villagersa nemoguće je nazvati novim albumom, ali ne možemo ga nazvati niti Best of izdanjem. Zašto? E pa zato jer nas je Connor, nekon tri regularna albuma, odlučio podsjetiti na pjesme s prva dva dopunjene s nekim favoritima s trećeg, a to sve u novom ruhu.

Nisam siguran niti da je njemu jasno zašto sve ovo, no priča kaže da je jednog lijepog dana ušetao s bendom u londonski studio RAK i uživo u jednom danu snimio dvadesetak pjesama, koje su činile presjek dosadašnjeg rada, te odlučio objaviti njih jedanaest plus jednu obradu.

Logičkim razmišljanjem mogli bi doći do zaključka da Connor nije zadovoljan sa snimkama koje se nalaze na albumima, pa je htio sve dosadašnje faze staviti pod zajednički nazivnik. Iako je na svim albumima bio naglasak na akustici i lirici, na prvom se albumu osjeća nedostatak iskustva, dok je drugi bio prepun dobrih istraživanja i izleta prema elektronici. Treći je bio najsmireniji album u kojem su do izražaja došli njegovi textovi pjesama, a u pratnji su mu na većem dijelu pjesama, akustična gitara i klavijature.

Još je jedna činjenica u igri, a to je da je većinu materijala na albumima Connor snimao sam s rijetkim muzičarem koji mu je pomagao. "Where Have You Been All My Life?" produkt je skupine muzičara, koji su s Connorom ušli u studio i odsvirali sve instrumente osim akustične gitare, koju je Connor zadržao. Pa se tako na albumu čuju harfa, melotron, klavir i trube, i dakako bas i bubanj.



Rezultat je polovičan. Iako su ovim činom moguće neujednačenosti prijašnjih materijala izravnane, neke su pjesme zasjale u novom i boljem svijetlu, dok su neke dobile lošiju kopiju. Ako pričam o onima koje su mi bolje od originala, prvenstveno tu mislim da The Waves, najdužoj i najemotivnijoj pjesmi na albumu, koja je u originalu potpuno nevidljiva i zvuči kao nekakav elektro experiment. Ovdje se razmahala u svoj svojoj raskoši i podarila mi najdražih sedam minuta ove godine. I pjesma Memoirs, jedina neobjavljena pjesma dosad, fino se uklopila u okolinu, dok obrada Jimmy Webbove Wichita Lineman, koliko god potrošena, fino paše s Connorovim pjesmama.

S druge strane, većina pjesama s prethodnog albuma, "Darling Arithmetic" čini se promašenim. Everything I Am Is Yours i Soul Serene (iz koje je preuzet stih za naslov albuma) su prebrze, dok u Hot Scary Summer ta ubrzanost u suradnji s klavijaturama ipak daje punoću i malo podiže pjesmu od originala.

Za one koji dosad nisu pratili rad Villagersa, ovo je odličan uvod, a za one koji ih prate od prvog, drugog ili trećeg albuma… oni će ionako sebi odabrati favorite među novima, a ostatak pjesama će slušati sa starih studijskih izdanja.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 20/01/2016