Solo projekt irskog folk kantautora Conor O'Briena započeo je negdje 2008 da bi se do danas razvio u pravi punokrvni bend. S prvim albumom osvojio je kritičare, a s drugim došla je i publika.

Tome sam se mogao uvjeriti i uživo kada su Villagers u gluho rano poslijepodne dobro napunili drugi po veličini šator na Reading festivalu.

Teškoću drugog albuma potencirale su i nominacije debija za Mercury i Ivor Novello nagrade, stoga je Conor na albumu radio godinu dana sam, da bi kasnije ušao u studio s bendom (umjesto sam kao na debiju), te u pet tjedana prenio svoje zamisli ostatku benda. Pomalo od svega ukomponirano je u izvrsnu cjelinu. Pa tako tu nalazimo tragove dEUSa (the bell), elektronike (nothing arrived), ambijentale (passing a message), i to je nekako okvir kojeg se drži tijekom cijelog albuma.

Iako album odlično funkcionira kao cjelina jednu pjesmu svakako treba izdvojiti. Earthly Pleasure jednostavno je jedna od rijetkih pjesama koja se zalijepi ko pijavica i ne pušta satima danima tjednima. Ta mješavina soula i duhača sa sramežljivim, no dovoljno primjećenim, elektronskim pomagalima naprosto me osvojila.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 15/12/2013