Ovaj cd mi se pronašao u hrpi novih izdanja, sve mahom inozemnih, pa sam gotovo pomislio da tamo i pripada, ali jedna stvar me kopkala: jedan od rijetkih je 'prženih', nema profi omot i nikakve informacije, a to stranci kada nam na Terapiju šalju svoje radove čine tako često isto onoliko koliko pada kiša u pustinji. Kasnije mi je javljeno da je to ipak neki 'naš' domaći proizvod. Da, tako se to radi po domaće...

Preslušah, pa to nije uopće loše. Fini plesni EBM iza kojeg stoji solo projekt Domagoja Kršića iz Virovitice što je nekad bio polovinom hrvatsko-ukrajinskog dueta Mind Teardown gdje je bio glazbeni dio svirajući synth i radeći na programima. Sjećam se da su imali dva kraća izdanja "Being Self Destruction" i "Dry Lung Overtime" (oba 2012., objavljena za Crime:Scene Records i Slušaj najglasnije), a što se poslije dešavalo, nisam upućen. Uglavnom ta dva rada su frcala zgodnim pjesmama, ali izraz je bio vrlo štur i globalno ogoljen bez nekakvog većeg kreativnog luksuza.

Danas je ovaj Domagojev projekt puno zreliji instrumentalizacijama i slojevitošću, leprša melodijama, pop ugođajem i house ritmovima, nema neku mračniju stranu zvučne kulise, te se uočava veliki napredak. Nije niti bez razloga ovo komotno albumsko izdanje od nepunih 40 minuta u obliku audio-kasete objavio X.O.Skeleton Musick iz Kansas Cityija jer atributi za pozitivan feedback postoje kad se zavrte prve dvije rasplesane "Hypno" i "Hello there my name is Bob". Kako on nije bio vokalist u ranijem duet-bendu, ovdje se odlučio da te semantičke praznine obogati različitim sampliranim sekvencama. Kroz album su to kolaži distorziranih valova Radio Marije, mutirani snimci opera, pogrebnih pjesama iz turskih sapunica i ćaskanje Charles Mansona i Timothy Learyija. Kompozicije su nabijene plesnim ritmom, uglavnom bazičnim acid-houseom kakvog su nekad davno radili Psychic TV, melodijskim bas linijama New Order, fino programiranim udaraljkaškim prelazima, harmonijama syntha, a i čistom analognom svirkom klavijatura poput "Violence on violence", mračnijeg komada "66D mutations" uronjenog u spoj ambijentalne i drone glazbe, jedinog bez programiranih udaraljki, te vrlo vedre završne čiste instrumentalke cinično nazvane "It says death is everywhere".



No, album nema samo samplirane vokalne sekvence, već i dvije pjevane - "Krankenhaus" s distorziranim efektom i šmekom industriala Front Line Assembly u kojeg se posve neočekivano uključuje klasična rasplesana piano melodija tipična za rani house s konca 80-ih, te izraziti hit "I'm dissolving" kojeg bi se po temeperamentu komotno moglo ušlepati u opus Pet Shop Boys i New Order, no vokal je daleko više sličan Genesis P-Orridgeu, uostalom, ovdje mnogo toga nalikuje na pradavni Psychic TV album "Towards Tree Infinite Beat" kada su tražili komercijalni uspjeh početkom 90-ih na acid-house terenu. Tu su još i dva sasvim zgodna remiksa "Inkogkneetow (Elektro Bod/ E Stomper mix)" i "No words (Enerrgee mix)" što dio jezgre upućuju na dosjetke elektronske faze Cabaret Voltaire.

Kako se čini, album ima i sofisticirani koncept, doduše prilično nejasan i mutan o ljudskim devijacijama jer nije bez razloga spomenuti završni instrumental nazvan 'sve govori da je posvuda smrt'. Ima ovdje nešto daleko razboritije i produhovljenije jače od Mind Teardown. Osim sviračke i kompozitorske progresije nailazi se i na inteligentnu domenu koja ne mora služiti samo za prividnu zabavu. Domagoj je na pravom putu da sklada glazbu za noge i fabulu za glavu. Još da se bolje i odriješitije uhvati mikrofona i pisanja tekstova, Cyborgs On Crack bi mogao biti idealan takmac liderima EBM žanra.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 31/10/2015

PS: Naslovi: 1.Hypno, 2.Hello there my name is Bob, 3.Violence on violence, 4.Krankenhaus, 5.66D mutations, 6.I'm dissolving, 7.Inkogkneetow (Elektro Bod/ E Stomper mix), 8.No words (Enerrgee mix), 9.It says death is everywhere