Ponekad se već pri pogledu na ime benda i omot nekog albuma, može otprilike zaviriti u vrstu muzike kakva nas očekuje. Npr. nijedan metal/hc/punk bend, čak i ako bi se nazvao Palace Winter, sigurno svoje ime na omotu ne bi odštampao običnim arial fontom, već bi ga na neki način stilizirao i dizajnirao. No, čak i ako tu ima dvojbi, pogled na sliku ispod imena, odagnao je sve sumnje. Fotka ugodnog američkog predgrađa s rascvjetalim trešnjama ili nečim takvim, sigurno ne priliči omotu nekog benda spomenute orijentacije. Taj bend sigurno neće biti upotrebljavati niti puno elektronike, jer je sve nekako u "vintage" stilu, a bome nije ni neki dub/reggae. Ostaje nam neka indie akustika, rekao bih. Zbog naziva EP-a "Medication", možda bi tu dodao i malo psihodelije. Tek toliko za začin. Izdavač je Tambourhinoceros. Tak se sigurno ne zove izdavač death metal bendova.

Samo ime me asociralo na Palace Brothers, odnosno Will Oldhamov bend, koji je upravo na tom nekom akustičnom amerikana tragu, na kojem sam i ja bio i prije nego sam stavio cd u plejer. I sad već skoro da bi mogao napisati recenziju, a da nisam ni poslušao bend. A znate da ima nekih koji bi i to napravili. I još dobili novce za to.

No, mene previše zanima čuti taj bend, nego ne, pa ipak krećem sa slušanjem. Usput i čitam nešto o bendu. Kaže da su se tijekom prošle godine australski singer-songwriter Carl Coleman i danski producent i pijanist Caspar Hesselager, počeli dopisivati i razmijenjivati ideje o stvaranju pjesama. Ako se vratimo još godinu dana u prošlost, saznat ćemo da se dvojac upoznao tijekom turneje benda The Rumour Said Fire po Danskoj. Caspar je u bendu svirao sintove, a Carl je bio predizvođač.

I konačno dolazimo do pjesama. Time Machine, koja otvara EP, ugodna je akustična dizalica, koja svojom atmosferom pomalo podsjeća na ranije Swervedrivere, lišene "teških" gitara.



Na drugoj, Woke in the Night, the Phone was Ringing, potpuno usporavaju tempo i umjesto buđenja, uspavljuju klavirskom baladom, no već na Menton, ponovo dižu ritam, da bi s posljednje dvije pjesme spustili u prvu brzinu i na taj način završili ovaj izlet. U PR textovima o ovom bendu i izdanju spominju se The War on Drugs ili Kurt Vile, a i ja se mogu prikloniti tim usporedbama i s nestrpljenjem očekivati dugosvirajuće izdanje.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 20/10/2015