Na omotnici ništa ne piše izuzev naslova kompozicija, nema nikakav press-info materijal koji bi upućivao na nešto, a na samom cd-discu je markerom napisano GPR 001-P, što god to značilo. Unutar plastificirane folije nalazi se jedna mračna samoljepljiva naljepnica 'the flood is coming', pa ajmo poslušati... Samo 3 kompozicije ogromnih duljina od 13 do 25 minuta donose kompleksan sadržaj prožet post-rockom, space-rockom, sludgeom, stonerom, psihodelijom, te variraju dinamikom od početka do kraja. Isprva se učini da će to biti još jedan vraški monoton post-rock kada gitare valjaju sneno i ambijentalno, no dizanjem glazbene dramatike, pojavljivanjem vokala na engleskom jeziku (intonacija je vrlo slična Ian McKayeu iz Fugazi) i sve čvršćim gitarskim strukturama, te moćnim riffovima i bubnjarskim ritmovima, prva kompozicija "The crust" od čak 25 minuta proleti u tren oka okončavajući u dugotrajnom doom krešendu s ponešto eksperimentalizacija i de-kompozicijskih noise račvanja. Nakratko, jedan spoken-word detalj daje do znanja da bi bend mogao biti iz Francuske. Najkraća "Nautilus/ Artifact" izranja iz ambijenta syntha, lijenih harmonija popraćenih gitarskim disonantama i stnim elektronskim efektima pretvarajući se od cirka druge i pol minute u moćan stoner/sludge s umjerenim tempom. Sad se već jasno uočava jednostavniji aranžmanski obrazac, linearno polumelodično pjevanje i ipak prisustvo progressive manira s trodjelnim shemama u kojoj je posljednji dio uronjen u lagani staccato Pink Floyd-ovske atmosferičnosti s vibrato klavijaturama na koje se kasnije po prvi puta pridružuje legato gitara i sve okončava ponovno u žestokim sludge riffovima s finom solažicom. Posljednja, vrlo epska "Flooding iguanas/ Waters" s ponešto uvodnih folk motiva vrlo kompleksno šara po sličnom teritoriju jednostavnih riffova, veoma lijepog ženskog 'nijemog' vokala u mezzosporanu, čudno tretiranih klavijatura s mnogo efekata i refrena 'don't want to be here' u prolongiranoj omnibus fabuli po sistemu spajanja nekoliko pjesama u jednu ogromnu cjelinu od 24 minute. Gitaristi, tj. 'žice i palice' ovdje se narade do iznemoglosti upadajući mjestimično i u hardcore, a lirike ima za barem 2-3 poglavlja jednog romančića. Na koncu, iz stoner/sludgea zadnjih 10 minuta ode u vrašku psihodeliju, tromi space-rock i eksperimentalni užitak s obiljem gitarskih improvizacija podebljanih različitih efektima (halovi, delay, reverbi). Mmmm, mljac!

Tek nakon što sam usvojio album otišao sam pogledati web stranicu benda koji li su to freakovi izmješali Pink Floyd, Kyuss, Melvinse, eksperimente, progressive-rock, stoner, sludge, doom... Hm, zanimljivo. Bend je iz Amsterdama, radi kao četverac, a po imenima bi se dalo zaključiti da su neki od njih s ovih naših krajeva (Tedo - gitara, Djox - synth, Nemo - bas i Elder - bubnjevi), a kao gost im je definitivno naše gore list Denis Baranić (didgeridoo).

Odlično za poslušati. Velebno djelo koje graniči s pojmom 'masterpiece'.

Naslovi: 1.The crust, 2.Nautilus/ Artifact, 3.Flooding iguanas/ Waters

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 14/10/2015