Ime Marka Ramljaka dugo je vremena prisutno na našoj glazbenoj sceni, ali još uvijek ga mnogi na prvu ne mogu identificirati. Tu dolazimo do Gibonnija i mnoge stvari postaju mnogo jasnije, pa se svi pomalo sjetimo onog visokog dečka na violini koji je s Gibonnijem snimio nekoliko albuma i pratio ga uživo po koncertima. I tu glazbeno prestaje poveznica između njih dvojice. Ono što radi Marko Ramljak samostalno puno je ekstremnije od pop glazbe koju nam isporučuje Gibonni. Mindset nam nudi kompleksne kompozicije sa snažnom instrumentarijskom pozadinom. Marko je vođa, ali ima sjajnu ekipu. Redom su to: Branimir Gazdik (bubnjevi), Maasej Kovačević (klavijature) i Luka Veselinović (akustični i električni bas). Svaki od njih doprinosi i stavlja svoju kockicu u album. Ramljak je na albumu okupio i sjajne goste iz vrha europskog jazza. Imena kao Vlatko Stefanovski ili Elvis Stanić vjerujem da su svima poznata. Uz njih, tu su i udaraljkaš Stephane Edouard i saksofonist Lenart Krečič koji s također svirali i snimali s velikim svjetskim jazz majstorima današnjice.



Glazba koju nam isporučuje Marko je instrumentalna, kod njega nema upliva vokalnih dionica i prosječnom slušatelju glazbe zbog tog razloga neće biti dovoljno primamljiva. Uz to, bogata je kombinacijom jazza i etno elemenata, čime se još više udaljuje od srednestrujaških pruga. Markovo baratanje violinom ima poseban karakter kojim ga se može strpati u isti koš s velikim svjetskog jazza. Prvi mi na pamet pada udist Rabih Abou-Khalil, a po glazbenom senzibilitetu nije daleko ni naš Mario Rašić. Najviše zahvaljujući orijentalnim melodijama, Mindset može u vama probuditi ili totalno isključiti ljubav prema tom tonu. Naravno, ova glazba nema nikakvih dodira s jeftinim istočnim poskočicama, na koje bi laik pri čitanju teksta mogao pomisliti. Naslovna "Mindset", u kojoj gostuje Elvis Stanić, jedna od pjesama koja nosi album. Elvis se u pjesmi ne prima gitare, već harmonike, na kojoj pokazuje jednako zavidnu sviralačku tehniku, a glazbenim senzibiletom potpuno je pogodio dušu albuma. I ostatak gostiju na albumu su se u trenutku prometnuli u domaćine. Kako album kroz etno elemente plovi različitim stilovima, Marko se igra i s funky melodijama ("Bungie jump"), ponekad u refrenima zalazi i u pop ("Upon a promise"), ali i u tim trenucima jednako je zanimljiv. Impresivna je i jedina laganija, završna "Old times" kojom Ramljak album dostojanstveno privodi koncu.

Teško je biti sudac i reći koliko će ljudi prepoznati i hoće li album i koliko imati komercijalni odjek. Kod glazbe koja se radi iskrenošću, bez fige u džepu, tako nešto je teško i očekivati. Marko Ramljak u tome je uspio, napravio je veliki mali album. "Mali" je tu samo zato jer će mali broj zanesenjaka prepoznati njegovu vanvremensku ljepotu. Tu sad upada ovo "veliki" jer, je Mindset veliko djelo i svojevrsni Markov doktorat koje će u nama pobuditi potrebu da se albumu vraćamo skoro pa na dnevnoj bazi, poput mentalne hrane za mozak.

ocjena albuma [1-10]: 9

jura // 30/06/2015