Posebno interesantna stvar za promotere, recenzente, glazbene kritičare i općenito diskofile koji traže neke specifičnosti i sofisticirane sadržaje jest između ostalog i u tome da ponekad uistinu ne mogu niti slutiti na šta će naići. Poput, evo primjerice ovog francuskog dvojca iz Pariza...

Šta je to 637? Šta taj broj predstavlja? Ama baš ništa konkretno se ne može zaključiti. 6 kao broj satane, 3 kao sveto trojstvo, 7 kao božji broj (kako tvrde Pixies)? Ili nešto drugo? Razbijajući glavu u dilemama, prvo na što se nailazi jest sivi omot s dvije čudnovate kreature na vratima očito neke tvorničke hale kroz koju prolazi željeznička pruga. Kad se promotre te dvije kreature na drugoj slici, stvar postaje nešto jasnija: to su članovi benda s gas-maskama na glavi slikani ovaj puta u drugom kadru ispred žičane ograde neke trafo stanice. Atmosfera je morbino siva i olovno teška, nimalo optimistična. Apokaliptična poput posljedica Černobila, Fukušime, Nagasakija. Ono što se može desiti svakoj sredini s nuklearnim reaktorima. A onda pustite album na reprodukciju i dočeka vas orkestrirani vojnički marš s gordim muškim vokalnim zborom koji pjeva na ruskom cirka minutu i 15 sekundi. Čekaj malo. Tko tu koga za nos navlači? Što je ovo??? Neka provokacija? Pa se zagledate u naslove skladbi. Pet komada je nazvano brojkama na ruskom jeziku od 1 do 5, ali u nepravilnom poretku: prvo je skladba 3, pa 1, onda 2, a naposljetku 4 i 5. Kao 31245. Što to simbolizira? Hm, ne bih mogao odgonetnuti. Možda neku insinuaciju na 31 MB, obujam albuma u mp3 formatu. Iznosi točno 30,3 MB (31.795.994 bytes)... Na koncu pogledate duljine skladbi. Nevjerojatno, ali svaka iznosi 6.37 i odatle ustvari dolazi naslov albuma, pa se ponešto može logički zaključiti da je cijeli koncept usko povezan s brojevima i brojkama. Hm, pa onda očekujete neku matematičku strukturu glazbe, ako ne programirani techno/electro, barem neki math-rock/ metal ili post-rock/ metal...

Enivej, Dragunov nazvani po ruskom reprezentativcu u streljaštvu (Jevgenij Dragunov) koji je konstruirao istoimeni poluautomatski snajper su, zanimljivo, dva bubnjara: Sebastien Pineau, inače iz Abysse, benda iz Choleta (upoznali smo ih po debi albumu "En(d)grave", Blue Wave Production, 2012) i daleko slabije znan Tristan, a obojica sviraju praktički sve prisutne instrumente. Sebastien je svoj bubnjarski set zamijenio gitarama, a Tristan uglavnom lupa bubnjeve. Onaj uvodni dio početne pjesme "Tree" (nije drvo, nego 3) je očito sampliran, uzet s neke gorde ruske vojno-radničke himne i na njoj ovaj bend nije odsvirao niti jednog tona jer se tek nakon toga uštekavaju u svoj instrumentarij i otpočinju šibati svoj čisti analogni zvuk.

Svih 5 kompozicija su instrumentali različitih stilskih definicija u kojima se provlači kao osnovica post-metal/doom, no prljava kućna produkcija ga karakterizira i s terminima kao što je black-metal, hardcore, lo-fi i garage. Gitare su nadosnimljene: osim teških riffova, disonanti i obaveznih atmosferičnih staccata, pronađe se i solaža, pa i psihodeličnih shoegaze intervala, te kompleksni aranžmani s dinamičkim, a i minimalističkim nadogradnjama. Bend kao osnovne utjecaje navodi imena Triptykon, Cult Of Luna i Rosetta (uskoro i o njima!) nijansirano s atmosferom mračnog doba SSSR-a. U prilog tome idu i poneki samplirani, ali nerazumljivi govori na ruskom u "Adin" (iliti 1) ili zvuci puškaranja na početku "Tchetytre" (4). Priča kaže da su bend oformili uz obilatu količinu piva i dobre hrane u želji da se barem malo pomaknu od svojih matičnih sastava što im je tek djelomično uspjelo poći za rukom. Podsjetimo Abysse su također instrumentalni bend, no daleko finiji s bogatijim gitarskim sadržajem, dok je ovdje Sebastien tek povremeno uronio u neke slične sfere. Jasno, manjkaju tremola, reverbovi i melodije, ali zato su dekorirano pogodili mrak i morbidno mučnu atmosferu naglašenu tromijim tempovima s tek tu i tamo ponekim žešćim tretmanom.

Glazbeno i nisu nešto posebno dojmljivi za detaljiziranja, međutim cijela ta ideja s programiranim brojkama i brojevima, te priča s ubačenom sovjetskom post-komunističkom, ratnom i socijalnom tematikom daje znamenitu čar kanaliziranja društvenih i političkih zbivanja na istoku Europe kao refleksija na sve ove događaje u posljednje dvije-tri godine.

Naslovi: 1.Tree, 2.Adin, 3.Dva, 4.Tchetytre, 5.Piatt

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 15/06/2015