Šta se sve ružnog i teškog dešavalo s ovime bendom svjedoči činjenica da ih punih 5 godina nije bilo na sceni, te da su jedno vrijeme prestali raditi razmišljajući i o definitivnom raspadu. Kronološki, odmah nakon kraće promotivne turneje za album "Throne To The Wolves" (2010), nesuglasice i svađe navele su alfu i omegu Matt Gooda (gitara, klavijature, bubnjevi, vokal) da okonča serijal loših klima pospremivši bend na spavanac. Svatko je otišao svojim putem: Good se prvo priključio Destroy Rebuild Until God Shadow, frakcijskom projektu Craig Owensa iz Chiodos, a onda je 2012. napustio ekipu i ušao u novi sastav D.R.U.G.S. sa AJ Calderonom i Kyt Fistom radeći dubstep elektroniku. Matt Manning (bas) i Blake Steiner (gitara) su osnovali Eye In The Sky, a bivši basist Jon Weisberg XO Stereo s Justin Whiteselom (iz LoveHateHero) i Cheyne Frittzom (iz Jeffree Star).

Naznake o ponovnom okupljanju pojavile su se koncem 2013. kad se situacija pomalo smirila. Vjerni fanovi donirali su im više od 30.000 dolara da izglade odnose i realiziraju barem EP, a Good je odlučio da im za uzvrat dade kompletan album s ponovno novom postavom u koju je pozvao na glavni vokal Spencera Sotela iz Periphery, te starog gitaristu Travis Ritchera iz originalne postave kojeg je na svoju ruku izbacio još 2009. doživjevši salve kamenovanja. Također je pozvao i novog bubnjara Ernie Slenkovicha, te novog gitarista Taylor Larsona. Uz Gooda jedini iz posljednje postave ostali su Derek Bloom i Matt Manning tako da bend na ovome izdanju ima čak 3 gitarista i ukupno 6 članova. U proljeće 2014. obavili su trening turneju s Black Veil Brides, Set It Off, William Control i Falling In Reverse samo da razrade i dotjeraju detalje, a onda se koncem iste oglasili s novim singlom "Dead trees" po kome su i nazvali ovaj službeno peti album. Uoči izlaska izbacili su još jedan - "Black & white", a kao treći "I solemny swear that I am up to no good" s blagim symphonic elementima. I to bi praktički bio onaj hitičniji dio cijelog rada s kojim održavaju svoj klasični nu-metal/post-hardcore/djent stil u kome se niti s pojavom novog frontmena ne razlikuju osobito od gomile sličnih bendova nastalih nakon enormnih uspjeha Linkin Park. Sve je to vrlo usko povezano: brda raznolikih vokalnih oktava, growlova, ali i presladunjavih arija, kao i pretrpanih gitarskih nadmetanja s kojima stari fanovi moraju ostati bezbrižnog srca jer se Ritcher vratio u postavu. Elektronika koju je Good sustavno gurao u pozadine smještena je kroz uvode i izvode pjesama, te kraće interludije i povremene harme, a najupečatljiviji od svega ovdje je bubnjarski rad Slenkovicha.

Iz gotovo potpuno istih rakursa navijena je priča s ponovno vrlo bliskih razjarenih ekspresija kao i na prethodnom albumu pokušavajući sažeti neku bolnu, frustriranu i tešku spiku s određenom dozom crnog humora koji može biti dvojak. 'Mrtva stabla' se doima alegorijom na bivše članove s kojima se neprestano ratovalo i svađalo kroz uvodnu "Heresy...", direktnu konfrontacijsku "Straight to face" i spomenute singlove, kao i poneki lament poput laganice "Back to Hannalei". Mnogima će neočekivana akustična "I don't wanna live in the real world" djelovati lirski posve benigno stupidno, pa i prebanalno smiješno s neurotičnim smislom za humor, ali u principu, stihovi su sudbinski i možda najavljuju ponovni višegodišnji hiatus.



Od 3 bonus skladbe valja spomenuti ranije realizirani "Note to self" s novom verzijom iste pjesme s debija "Dear Diary, My Teen Angst Has A Body Count" (2004) kada je na vokalu bio Sonny Moore, poznatiji kao Skrillex, međutim niti s novim pjevačem nakon 5 punih sezona hiatusa bend nije dobio ništa na osobitosti, a još manje originalnosti. Ovdje su na jedva nešto više od pola sata zvaničnog materijala ponovili skoro pa sve iste cake koje su imali na ponajboljem, mračnijem albumu "Heroine" (2006) i jedino im fanovi mogu pružiti odušak da nisu napravili ultimativno lošiji produkt od posljednja dva rada. Zaobiđe li se čisto tehnička strana odlične produkcije, Good se očito šegači i upitno je koliko dugo će u ovoj postavi bend izdržati. Promo turneja, a šta poslije? Većina pjesama je neuvjerljiva i banalna srozavajući očekivanja o pravom velikom povratku. Premršavo za budućnost.

Naslovi: 1.Heresy..., 2.Straight to face, 3.H8 meh, 4.Dead trees, 5.I solemny swear that I am up to no good, 6.Black & white, 7.Back to Hannalei, 8.Never in reverie, 9.2 11, 10.Electtified, 11.I dont't wanna live in the real world

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 17/05/2015